Svemogućnost ili omnipotencija (lat.) u filozofiji je obeležje božanske prirode. Sveti Augustin to kaže ovako: „Svemoćan znači da on čini ono što hoće, i da ne trpi ono što neće; kad bi mu se takvo što događalo, nipošto ne bi bio svemoćan“ (De civ. D., 5,10,1).

U psihologiji, omnipotencija je osećaj nekih osoba da svojim delovanjem ili čak mislima mogu izazvati veliki uticaj na ponašanje ili druge promene u socijalnoj sferi. Mnogi smatraju da je ovakav osećaj fiksacija na vreme detinjstva bez poštovanja principa realnosti i onog što se događa „ovde i sada”. Vera u omnipotencijal misli je magijske prirode te stvara uslove za razvoj opsesivne neuroze[1].

Reference uredi

  1. ^ Ivan Vidanović, Rečnik socijalnog rada

Vidi još uredi