Sveta prepodobna Metodija

Sveta Metodija je svetiteljka pravoslavne crkve koja je rođena i živela u Kimolosu, krajem 19. veka.

Sveta prepodobna Metodija
Lični podaci
Datum rođenja10. novembra 1861.
Mesto rođenjaKimolos,
Datum smrti1908
Mesto smrtiKimolos,
Svetovni podaci
Praznik5.(18.) oktobar

Pravoslavna crkva je molitveno spominje 5. oktobra[1].

Život

uredi

Sveta Metodija je rođena u Kimolosu 10. novembra 1861. Njeni roditelji su bili Jakov, trgovac, i Marija Sard, pobožni ljudi i verni Bogu. Nakon smrti svog oca, i majka svetiteljke postala je monahinja sa imenom Hristoduli. Irena, kako su zvali Metodija, nije bila jedino dete u porodici. Imao je sedmoro braće i sestara, tri dečaka i četiri devojčice.

O njenom detinjstvu nije sačuvano mnogo podataka. Od malih nogu odlikovala skromnošću, ljubavlju i odanošću Bogu. Uvek se trudila da izbegne sve štetno što je udaljavalo njenu dušu od božanske ljubavi[2]. Vrlo često je posećivala crkvu jer je verovala da može biti bliže Bogu i intenzivnije doživeti božansko prisustvo.

Rano je pokazala sklonost ka monaštvu. Ipak, kada je Irina odrasla i dostigla dob za brak, njeni roditelji su je udali za mornara sa ostrva Hios. Bračni život nije nimalo uticao na Metodiju, koja je nastavila svoj vrlinski život, ostajući verna svome Gospodu i Bogu.

Asketski život

uredi

Vrlo brzo je ostala sama u životu nakon smrti svog muža na obalama Male Azije kada je njegov brod potonuo. Od tog trenutka i do kraja života, potpuno se posvetila Bogu, odabravši asketski život u maloj keliji, pošto ostrvo nije imalo zajednički manastir, u „Srednjem zamku Kimolos”. Ovo sveto mesto sačuvano je do danas.

Posle teškog i mukotrpnog iskušenja i pripreme, svetiteljka je zamonašena od Arhiepiskopa Sirskog Metodija u crkvi Panagije Odegetrije Kimolske i dobila ime Metodija. Od tada je bila zaključana u ćeliji i izlazila je samo u posebnim prilikama da pruži pomoć onima kojima je potrebna. Karakteristika njenog čovekoljublja je činjenica da je mnoga dobra koja su joj nudili stanovnici ostrva darovala siromašnima[3].

Ona je ceo svoj život posvetila molitvi, postu i vežbanju ne obraćajući pažnju na hranu i san. Krevet joj je bio drveni, a san je bio minimalan. Celu noć je provodila moleći se po uzoru na Hrista. U periodima posta ne samo da nije izlazila iz svoje kelije, već nije ni primala posetioce.

Proučavala je Gerontikos i Dorotoljublje, bitna pomagala hrišćanskih monaha. Ali istovremeno se bavila i fizičkim radom, šivenjem i pletenjem odeće za sebe, kao i za svoje siromašne sunarodnike.

Njena ćelija postala je stub privlačnosti i utočište za njene sunarodnike koji su tu hrlili i tražili njenu podršku i prosvetljenje. Ona, puna ljubavi i čovekoljublja, nudila je sve što je mogla.

Otac Joanis Ramfos beleži i čuva u svojoj porodičnoj arhivi jedno od mnogih čuda koja se pripisuju Svetoj Metodiji, a koja su se desila pre njene bolesti i smrti. Nakon kucanja na vrata i kada je monahinja izašla u dvorište svoje kelije misleći da je došao čas njene smrti i da je zakasnio, ugledala je crkvu Odigitrije okupanu svetlošću. Vizija koju je videla kada je ušla u njenu unutrašnjost bila je anđeli koji se uzdižu na nebo. Ovo je bila i njena poslednja Sveti Liturgija.

Sveta Metodija je umrla 5. oktobra 1908. godine u 47. godini života.

Izvori

uredi
  1. ^ „Sveta prepodobna Metodija”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-07-18. 
  2. ^ Μανιού, Φιλίππα. Η ομοιόσταση του σιδήρου σε φυτά αραβοσίτου που αναπτύσσονται υπό συνθήκες έλλειψης θείου (Teza). National Documentation Centre (EKT). 
  3. ^ Ντότσικα, Αλεξάνδρα Π. (2020-03-25). „Το παίγνιο της αληθείας και του ψεύδους στην αριστοτελική πραγματεία Περί Ψυχής και η ερμηνεία του Σιμπλικίου”. Ηθική. Περιοδικό φιλοσοφίας (12): 59. ISSN 2732-6756. doi:10.12681/ethiki.22778.