Свети Мардарије владика без адресе

Sveti Mardarije vladika bez adrese je srpski film iz 2019. godine.[1]

Sveti Mardarije vladika bez adrese
Žanrdrama
TvoracMarko Sandalj
RežijaBranka Bešević Gajić
ScenarioHadži Bratislav Nikolić
ProducentMarko Sandalj
Glavne ulogeMilan Mališić
Mitropolit Amfilohije
Vladika Longin
MontažaDejan Đurić
Trajanje~ 82 minuta
Jeziksrpski

Radnja uredi

Celovečernji igrano-dokumentarni film Sveti Mardarije vladika bez adrese, je film o prvom američko-kanadskom Episkopu Mardariju. Po dolasku u Ameriku mladi jeromonah Mardarije zatiče brojne srpske kolonije rasute širom Amerike. Narod iz bivše SFRJ ovde je počeo nadirati u periodu posle Berlinskog kongresa 1878. godine i to uglavnom sa prostora pod okupacijom Austrougarske monarhije, iz Bosne, Hercegovine, ali i Južne Srbije i Crne Gore. Iz haosa predrevolucionarne Rusije, Mardarije dolazi u haos u kojem je živeo srpski narod u Americi. Ovde niko nikoga ne sluša, radi ko šta hoće i stigne. Ipak, zajednička je svima bila težnja da sačuvaju svoj lik, veru i običaje koje su poneli i starog zavičaja. U tom periodu (oktobarska revolucija) i među našim svetom vlada haos gde niko nikoga nije hteo da sluša. Pojedini sveštenici (sa laicima) smatrali su hramove kao mesta za zgrtanje bogatstva (u jednoj crkvi, u podrumu, pekla se rakija usred prohibicije!). Rukopolagani su bivši propali trgovci, šusteri, pekari, berberi... Trebalo je uvesti red! Vladala je atmosfera opšte mržnje, ogovaranja, zavada i opšti nered. Čak su i sami sveštenici isticali da im je potreban duhovni oslonac, vođ i starešina. Dajte nam starešinu koji će nas kazniti za naše grehe, jer mi nismo u stanju da sami sebe kaznimo – bio je vapaj jednog od njih. Kao početak organizovanja Eparhije smatra se dolazak u Ameriku sinđela Mardarija Uskokovića krajem 1917. godine. Po svom dolasku u Ameriku on je najpre bio uzdignut u čin arhimandrita a već u martu 1919. narečen od strane ruske crkve za episkopa. Pred srpski narod u Amerci stupio je misionar, ispovednik i mučenik noseći sa sobom neizmernu ljubav prema svom narodu. Ali, među onima koji su novog vladiku dočekali bila su i četiri jahača apokalipse njegovog mučeničkog života: nesloga i nejedinstvo među jednim delom sveštenstva koje je zarad svojih sitnih interesa stvaralo razdor i otpor prema ovom velikom molitveniku što je u njegovoj duši stvaralo ogromnu bol,; Besparica; njegova neiscelna bolest i svetska ekonomska kriza. Film sastoji od dokumentarnih izjava najviših velikodostojnika Srpske Pravoslavne crkve i većim delom igranih delova koji ekranizuju život Svetog Mardarija.[2][3]

Izvori uredi

  1. ^ Gajic, Branka Besevic (2019-04-06), Sveti Mardarije vladika bez adrese, Mitropolit Amfilohije, Bratoljub Brkljaca, Aleksandar Bulatovic, Radoje Cupic, Fondacija Prijatelj Boziji, Pristupljeno 2021-01-23 
  2. ^ „SVETI MARDARIJE, VLADIKA BEZ ADRESE - Kulturni centar Novog Sada - Kulturni centar Novog Sada”. www.kcns.org.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-01-24. 
  3. ^ „Projekcija filma 'Sveti Mardarije - vladika bez adrese' u Čačku”. Pristupljeno 24. 1. 2021. 

Spoljašnje veze uredi