Seneka je najveće od pet plemena plemenskog saveza Irokeza u kome su još bili Mohoci, Onajde, Onondage i Kajuge. Danas oko 10.000 Seneka živi u rezervatima zapadnog Njujorka, i određen broj u Oklahomi i Ontariju u Kanadi.

Gajisuta (1725–1794), poglavica Seneka
Poglavica Kornplanter

Ime uredi

Sami sebe Seneke su nazivali Onondovahgah, ili Ljudi sa velikih planina.

Istorija uredi

Seneke su zauzimale teritoriju od reke Dženesi do Kanandaigua jezera u zapadnom Njujorku, a živeli su u „dugim kućama” (Irokezi nisu živeli u vigvamima i pueblima) uz obalu. Pretežno su se bavili poljoprivredom pa su stoga divljač lovili u jesen, a ribu u proleće.

Kao i kod Apača, društvo je bilo matrilinearno, poreklo je bilo utvrđivano po majci (npr. imali su osam klanova: Kornjača, Medved, Vuk, Dabar, Šljuka, Čaplja, Jelen i Jastreb.... a dete je postajalo član klana po majci. Ako je majka bila, recimo, pripadnica klana medveda dete je bilo medved. Ako je otac bio iz vučjeg klana, a majka nije imala klan, onda i dete nije imalo klan), a i žene su bile zadužene za izbore tj odlučivale ko će postati vođa plemena.

Seneke su bile veliki osvajači, izuzetno vešti ratnici čiji je zaštitni znak bila njihova kosa koju su brijali u „Mohok” stilu, i njihova tetovirana tela. Seneka (kao i ostali Irokezi) imali su običaj da skalpiraju (kao i Sijuksi i Maskogi), nije bilo prijatno pasti im šaka, voleli su da muče zatvorenike, a postojao je i običaj obrednog kanibalizma.

Jedan od najvažnijih vođa ovog plemena bio je čovek po imenu „Red Džekit” 1756.-1830. (englesko ime dobio je po crvenom kaputu koji je nosio). Bio je saveznik Britancima u Američkom ratu za nezavisnost, ali je pružao otpor uvođenju hrišćanstva i evropskih običaja. Pokušao je da sklopi mir sa vladom SAD tako što je 1792. posetio Džordža Vašingtona. Bio je veliki orator i iza sebe je ostavio mnogo nezaboravnih citata... Dobrota je jezik koji gluv može da čuje i nem da razume...

Seneka su (Irokezi uopšte) definitivno, jedna od najkompleksnijih i najsofisticiranijih starosedelačkih kultura koja je ikada živela na severnoameričkom kontinentu. Njihova politika, agrotehničke i ostale veštine i umeće ratovanja živeće prepričavana kroz vekove, a njihova baština tako nikada neće biti izgubljena.

Literatura uredi

  • Marilyn L. Haas, The Seneca and Tuscarora Indians
  • William W. Canfield, Legends Of The Iroquois
  • Dating the Iroquois Confederacy essay by Bruce E. Johansen, ND.
  • Anthony F.C. Wallace, The Death and Rebirth of the Seneca (New York: Vintage Books, 1969). ISBN 978-0-394-71699-2.
  • William Cronon, Changes in the Land: Indians, Colonists, and the Ecology of New England (New York: Hill and Wang, 1983). ISBN 978-0-8090-0158-3
  • Robert H. Keller & Michael F. Turek, American Indians & National Parks (Arizona: University of Arizona Press, 1998). ISBN 978-0-8165-2014-5

Spoljašnje veze uredi