Сибискит (film)

амерички филм из 2003. године

Sibiskit (engl. Seabiscuit) je američki film iz 2003. godine, snimljen po romanu Sibiskit: Američka legenda Lore Hilenbrand. Glavne uloge igraju: Tobi Magvajer, Džef Bridžiz, Vilijam H. Mejsi i Kris Kuper.

Sibiskit
Filmski poster
Žanrsportski
RežijaGari Ros
ScenarioLora Hilenbrand (roman)
Gari Ros (scenario)
ProducentKetlin Kenedi
Frenk Maršal
Džejn Sindel
Gari Ros
Glavne ulogeTobi Magvajer
Džef Bridžiz
Kris Kuper
Rojs D. Eplgejt
Vilijam H. Mejsi
Dejvid Makalo
MuzikaRendi Njuman
Direktor
fotografije
Džon Švarcman
MontažaVilijam Goldenberg
Producentska
kuća
Universal Pictures
DreamWorks
Buena Vista International
Godina2003.
Trajanje141 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Budžet87 mil. dolara
Zarada148.3 mil. dolara[1]
Veb-sajtwww.seabiscuitmovie.com
IMDb veza

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Početkom 20. veka, kada Amerika ulazi u doba automobila, Čarls S. Hauard otvara prodavnicu bicikala u San Francisku. Uskoro prodaje automobile, postajući najveći prodavac automobila u Kaliforniji i jedan od najbogatijih ljudi u oblasti zaliva. U jeku Velike depresije, porodica Kanađanina Džona „Reda“ Polarda je finansijski uništena, a on je poslat da živi sa trenerom konja. Godine prolaze i Polard postaje džokej, ali ga amaterski boks ostavlja slepim na jedno oko.

Nakon što njihov mali sin pogine u saobraćajnoj nesreći, Hauardova žena ga napušta. Razvodi se u Meksiku, gde se Polard bori da ostavi trag kao džokej. Hauard upoznaje i ženi se Marselom Zabalom. Kada nabavi štalu trkačkih konja, angažuje putujućeg konjanika Toma Smita kao svog trenera. Smit ga ubeđuje da kupi ždrebe po imenu Sibiskit. Iako je unuk velikog Ratnog čoveka i obučen od strane poznatog Džejmsa E. Ficimonsa, se smatra malim, lenjim i neupravljivim. Smit je svedok Polardovog sličnog temperamentnog duha i unajmljuje ga kao džokeja.

Pod Smitovom inovativnom obukom, Sibiskit postaje najuspešniji trkački konj na zapadnoj obali i heroj autsajdera javnosti. Hauard postavlja izazov Semjuelu D. Ridlu, vlasniku šampiona istočne obale i ratnog admirala trkačkog konja koji je osvojio trostruku krunu, ali Ridl odbacuje kalifornijske trke kao inferiorne. U prestižnom Santa Anita Hendikep-u, Sibiskit preuzima vođstvo, ali Polardov oslabljen vid ga sprečava da primeti još jednog konja kako se diže spolja. Gubivši za nos, Polard priznaje svoje delimično slepilo Smitu.

Hauard izjavljuje da će Polard ostati džokej i prikuplja javnu podršku za meč trku sa ratnim admiralom. Ridl se slaže, pod uslovom da se trkaju sa užetom i zvonom umesto sa startnom kapijom. Sa Sibiskitom u nepovoljnijem položaju, Smit trenira konja da se brzo pokvari na zvuk zvona. Kako se trka približava, Polard je teško slomio nogu u nesreći pri jahanju. Obavešten da možda više nikada neće hodati, a kamoli da jaše, preporučuje da njegov prijatelj i vešti džokej Džordž Vulf jaše Sibiskit savetujući ga o rukovanju konjem i ponašanju iz njegovog bolničkog kreveta.

Dugo očekivana „trka veka“ privlači rasprodanu publiku, sa još 40 miliona ljudi koji slušaju radio. Sibiskit rano vodi do daljeg preokreta; prateći Polardov savet, Vulf dopušta Sibiskitu da pogleda Ratnog admirala u oči pre nego što krene napred, a Pećir pobeđuje sa četiri dužine, oduševljavajući naciju. Nekoliko meseci kasnije, Sibiskit je povredio nogu. Polard, koji se još uvek oporavlja od sopstvene povređene noge, brine o konju dok obojica leče. Kada je Sibiskit dovoljno spreman da se ponovo trka, Hauard ga vraća u hendikep Santa Anita, ali nerado dozvoljava Polardu da jaše i rizikuje da se osakati doživotno. Na nagovor Vulfa i Marsele, Hauard popušta.

Polard, koristeći samo-napravljeni steznik za noge, nađe sebe i Sibiskit suočenih sa Vulfom u trci. Sibiskit pada daleko iza polja sve dok Vulf ne povuče svog konja pored Polarda, omogućavajući Sibiskitu da dobro pogleda svog konja. Uz Vulfovo ohrabrenje, Sibiskit juri napred i propušta ostale. Krećući se ka cilju nekoliko dužina unapred, Polard objašnjava da priča o Morskom pecivu nije samo o trojici muškaraca koji su popravili pokvarenog konja, već da ih je Sibiskit popravio i, na neki način, popravio jedan drugog.

Uloge uredi

Prikazivanje uredi

 
Elizabet Benks sa Džordžem Bušem mlađim na prikazivanju filma 2003. godine

Svetska premijera je bila 22. jula 2003. godine. Na svetskoj premijeri su takođe prisustvovali Kloi Sevinji, Fej Danavej, Abigejl Breslin sa bratom Spenserom itd.

Dan pre svetske premijere, film je prikazan u Beloj kući.[2] Prikazivanje se odvijalo u sobi za prikazivanje dok se prijem održao u prizemnom hodniku i sobi Ist Garden.

Prijem uredi

Na Rotten Tomatoes-u, film ima ocenu od 78% na osnovu 205 recenzija, sa prosečnom ocenom 7,1/10. Kritički konsenzus veb-sajta glasi: „Epski tretman ličnosti koja podiže duh u istoriji sporta koji potvrđuje život, iako saharin“.[3] Na Metakritik-u, film ima prosečnu ocenu od 72 od 100, na osnovu 43 kritičara, što ukazuje na „generalno povoljne kritike“.[4]

Rodžer Ibert dao je filmu 3,5 zvezdice od 4 i napisao: „Trke u filmu su uzbudljive jer mora da budu uzbudljive; nema načina da film propusti to, ali scenarista-reditelj Geri Ros i njegov snimatelj Džon Švarcman se neverovatno približio radnji."[5]

Nagrade uredi

Film je nominovan za sedam Oskara, dva Zlatna globusa, Udruženja filmskih glumaca ga je nominovalo u dve kategorije, ali nije osvojio nijednu nagradu.

Reference uredi

  1. ^ „Seabiscuit (2003)”. Box Office Mojo. IMDb. Pristupljeno 21. 8. 2009. 
  2. ^ Archerd, Army; Archerd, Army (2003-07-24). „Pres. Bush praises ‘Seabiscuit. Variety (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-21. 
  3. ^ Seabiscuit (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2022-09-21 
  4. ^ „Seabiscuit”. Metacritic. 2003-07-29. Arhivirano iz originala 2008-07-06. g. 
  5. ^ Ebert, Roger. „Seabiscuit movie review & film summary (2003)”. www.rogerebert.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-21. 

Spoljašnje veze uredi