Sika je bio kratak mač ili dugački bodež drevnih Tračana, Dačana i Ilira, takođe korišćen u drevnom Rimu, poreklom iz Halštatske kulture. Prvobitno je prikazivan kao zakrivljen mač i mnogi primerci su pronađeni na prostoru današnje Albanije, Rumunije, Bosne, Bugarske i Srbije. Takođe je prikazan na Trajanovom stubu posebno je prikazan dačanski kralj Decebal kako izvršava samoubistvo sa jednim nožem te vrste.

Sika

Vrste uredi

Sa tipološke tačke gledišta, iako postoji jaka tendencija ka standardizaciji, Sika bodeži mogu da se razvrstaju u tri glavne grupe, koje se razlikuju samo po morfološkim aspektima, ali ne i po funkciji.

Prvi tip odlikuje čvrstina, ponekad izlomljenog oblika odmah nakon srednjeg dela noža, sa kratkim i oštrim vrhom, sa blagom zakrivljenošću, kratkom drškom, najčešće trouglastog oblika, koja ima rupu za fiksiranje zakivka blizu sečiva. Oštrica ima urezane ornamente, a fuler je duboko urezani u sečivo. Ove karaktreistike nisu opšte, jedne stalne karakteristike za ovu vrstu bile su približno slična veličina i oblik.[1]

Drugi tip se morfološki gledano ne razlikuje mnogo, nema čvrst oblik prvog tipa, ali ima dužu oštricu sa fulerom, i najčešće, umetnutu pločicu koja je kratka i trouglastog oblika.[1]

Treći tip, je najbrojniji, obuhvata niz bodeža karakterističnih po dugoj oštrici, elegantnoj izradi u najvećem broju slučajeva, po ornamentici koju čine urezani krugovi i/ili linije duž oštrice, prisustvu fulera i umetnom pločicom dugačkom koliko i cela drška. Ovi karakteristični elementi se mogu naći ili svi zajedno, ili neki komad slike ima jednu ili više ovih karakterističnih osobina. Veličina pokazuje relativnu standardizaciju, dužine između 30 cm i 40 cm i oko 3 cm širine. Hronološki gledano, ova vrsta bodeža se najčešće javlja u prvom i drugom veku pre nove ere.[1]

Značaj uredi

Karakterističan oblik je dizajniran da bi se zaobišao štit protivnika, i da bi on mogao da se ubode ili poseče po leđima. Pošto su protivnici gladijatora uglavnom nosili suktum (veliki štit), oružje kao što je sika je bilo neophodno da bi duel bio više nego uzbudljiv. Dekoracija bodeža, izuzetno složena, sa duhovnim, umetničkim i simboličnim značajem. Na nožu su bili urezani geometrijski oblici, ali takođe orlovi i zmije, u kom slučaju bi njihova šematizacija zahtevala postojanje određenog “koda”, ili su oni amblem koji je naglašavao pripadnost određenom bratstvu ili izvesan društveni status, ali su mogli imati uključenu i mističnu-magijsku komponentu.[1]

Iz prethodnih činjenica se može zaključiti da je sika nož predstavljao važan istorijski artefekat koji, zbog svog značaja i uloge koju je imao u trakijskom svetu, doprinosi razumevanju socijalnih i vojnih mehanizma ovog društva, i kroz posebne duhovne dimenzije do recepcije nove strane religijskog mozaika ovog naroda. Od svih zakrivljenih oružja korišćenih u Trakijskoj oblasti, sika noževi su jedini koji čine vezu između Južnih Tračana i Severnih Tračana do Dunava, koji je isto rasprostranjen na obe strane reke.[1]

Poreklo imena uredi

Prema rečniku Dictionnare des Antiquites Grecques et Romaines, tome 4, volume 2(R-S) — ime sika potiče iz proto-indoevropskog korena sek-, što znači seći ili presek. Rimski autor Valerije Maksim, III,2.12, je rekao da je sika dačanski naziv za zakrivljen kratki mač/ veći nož ovog tipa. U srpkom jeziku se i dalje koriste reči seći, sikira (arhaično od sekira), sečivo.

Iliri uredi

Rimljani su smatrali da je sika prepoznatljivo ilirsko oružje. Glavno oružje Ilira za borbu prsa u prsa bila je sika. Prema istoričaru Džonu Vilikesu: “Iako je kratki zakrivljen mač korišćen od strane nekoliko naroda Mediterana, Rimljani su smatrali da je sika posebno ilirsko oružje, koje su koristile prikrivene ubice (sikarijusi)”[2].

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d https://www.scribd.com/document/33875732/Borangic-C-Sica-Tipologie-Si-Functional-It-Ate-NEMVS-IV-7-8-2009
  2. ^ The Illyrians (The Peoples of Europe) by John Wilkes, 1996, pages 238–239, "Although a short curved sword was used by several peoples around the Mediterranean the Romans regarded the sica as a distinct Illyrian weapon used by the stealthy 'assassin' (sicarius)..."