Simon Volomski (rođ. Simeon Mihailov; 18. septembra 1585 – 12. jula 1641) je svetitelj Ruske pravoslavne crkve, u liku prepodobnog. Bio je osnivač i iguman Simono-Volomskog manastira u Vologdskoj oblasti.

Simon Volomski

Žitije

uredi

Simeon Mihailov je rođen u blizini Volokolamska, u blizini Josifo-Volokolamskog manastira. U teškim vremenima njegova porodica je ostala bez sredstava za život. Zbog toga se preselio u Moskvu. Tamo je naučio je izučio zanat, a potom se preselio u Veliki Ustjug. Kasnije je živeo u manastiru Soloveckom manastiru i Krasnogorskom Bogorodičinom manastiru, gde je 1609. godine prihvatio monaštvo sa imenom Simon. Iguman manastira je blagoslovio Simona da živi pustinjskim podvigom. U potrazi za mestom za pustinjski podvig posetio je Novgorod, Ladogu, Korel, Moskvu, Vologdu i Veliki Ustjug. 65 km jugo-zapadno od Velikog Ustjuga, u Vololskim šumama na reci Kičmenge 26. jula 1613., Simon je sagradio keliju, gde je kasnije sazidan manastir.

Pet godina nakon Simonovog pustinjskog podviga, monaško bratstvo je počelo da se okuplja oko njega. Izgradnja manastira izazvala je negodovanje meštana koji su tvrdili da ova zemlja pripada njima. Pokušali su da proteraju monahe, ali Simon je primio od cara Mihaila Fedoroviča, pismenu tapiju za ovu zemlju. Sukobi nisu prestali. Seljaci su spalili manastirsku crkvu. Simon je bio mučen, a zatim je posečen [1][2].

Pravoslavna crkva proslavlja svetog Simona 12. jula po julijanskom kalendaru, na dan njegove mučeničke smrti [3].

Izvori

uredi