Simpsonovo pravilo

Simpsonovo pravilo nazvano tako po Tomasu Simpsonu je metoda iz numeričke analize kojom približno izračunavamo određen integral neke funkcije f(x), tj. interesuje nas aproksimacija .

Funkciju f(x) (plava) aproksimiramo uz pomoć kvadratne funkcije P(x) (crvena).

Ideja uredi

Simpsonova formula (ili pravilo) je u stvari deo Njutn-Kouts formula. Funkciju prvo aproksimiramo uz pomoć Lagranžovih polinoma drugog stepena, a posle umesto da izračunamo integral funkcije  , izračunavamo integral dobijenog polinoma:

 , pritom

 

Označimo početnu tačku integrala  , krajnju  , a tačku u sredini   (obratiti pažnju na skicu sa strane) i dobićemo:

 

Ovom prilikom nije prikazano kako se dolazi do konačne formule; račun nije težak i sastoji se od primene jednostavnih pravila za integrale (na primer, primena integrala na sumu):

 

Kada se želi aproksimirati integral u intervalu od   do   tada će za to biti neophodne tri tačke date funkcije.

Greška u datom intervalu je:

 , gde je  .

Ukoliko želimo da nađemo najveću moguću grešku odnosno njenu granicu, dovoljno je maksimirati četvrti izvod funkcije za  :

 

Obzirom da greška zavisi od razmaka između tačaka kojima se vrši aproksimacija, a ako se označi taj razmak sa  , može se reći, koristeći se O-notacijom da se greška nalazi  .

Složeno Simpsonovo pravilo uredi

Ukoliko smo nezadovoljni aproksimacijom, jedan od načina za poboljšanje je da interval podelimo na više delova (manjih intervala) te da na svakom pojedinačno primenimo Simpsonovo pravilo i na kraju ih saberemo.

Označimo broj tačaka sa  , a razmak između njih sa   i dobićemo:

 ,

što takođe možemo napisati kao

 

ili kao proizvod vektora (  ):

 .

Greška za složeno Simpsonovo pravilo je:

 ,  

ili kada želimo da joj nađemo granicu:

 

Takođe, kao što vidimo, formulu za Simpsonovo pravilo možemo izvesti i iz kombinacije trapezoidnog pravila i pravila pravougaonika (  označava aproksimaciju integrala funkcije   između datih   i  ,   to isto za trapezoidno pravilo, a   za pravilo pravougaonika):

 

Adaptivno Simpsonovo pravilo uredi

U praksi se ponekad susrećemo sa situacijama kada je neka funkcija u određenim oblastima „dosadna“ i čije integrale možemo da izračunamo vrlo lako sa malo tačaka (kada je funkcija relativno „ispeglana"), dok je u određenim oblastima vrlo promenljiva i tu nam za dobru aproksimaciju treba mnogo više tačaka.

Da bismo to postigli, koristićemo se taktikom "podeli pa vladaj":

  1. Izračunaj središnu tačku datog intervala  :  
  2. Izračunaj aproksimaciju integrala za   koristeći se Simpsonovim pravilom (nazovimo je  
  3. Izračunaj aproksimacije za podeljen interval (označimo je   i  ) uz pomoć običnog Simpsonovog pravila.
  4. Ukoliko smo zadovoljni razlikom  , rezultat je  .
  5. Ukoliko nismo, nastavimo dalje rekurzivno primenjujući adaptivno Simpsonovo pravilo na intervale   i  , a rezultat je njihova suma.

Greška adaptivnog Simpsonovog pravila uredi

Obeležimo rezultat adaptivnog Simpsonovog pravila primenjenog na intervalu   za funkciju   sa  , a razmak između dveju tačaka sa   onda važi:

Za  :  

Za  :  

Iz toga dalje zaključujemo, pod pretpostavkom  :

 
 

Tako možemo dalje doći do (razumno) približne vrednosti greške:

 

Ova približna greška je vrlo zgodna kao kriterijum za kraj rekurzije.

Spoljašnje veze uredi