Sklop minerala
Minerali se u prirodi javljaju na dva načina:[1][2]
- kao tela pravilnih oblika koji je posledica isto tako pravilne unutrašnje strukture i koje nazivamo kristalnim;
- kao amorfni; čiji je oblik nepravilan, što proističe iz njihove nepravilne unutrašnje građe.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ef/Fluorine_MHNT.MIN.2010.16.1.jpg/220px-Fluorine_MHNT.MIN.2010.16.1.jpg)
Kristali ili kristalizovani minerali
urediImaju, dakle pravilnu unutrašnju građu, odnosno sasvim pravilan raspored atoma, jona, odnosno molekula u kristalnoj resetki, što se odražava na njihovu morfologiju. Normalno razvijeni kristalizovani minerali poseduju pravilne poliedarske kristalne oblike i takve indvidue zovemo pravilnim kristalima.
Makrokristali
urediKristali ili kristalni agregati mogu biti različite krupnoće i morfologije. ukoliko su krupni, nazivamo ih makrokristalima ili fanerokristalima.
Kriptokristali
urediUkoliko su kristalni agregati se goiim okom ne mogu razlikovati pojedinačno onda su kriptokristali koji se mogu raspoznati samo mikroskopski.
Minerali se mogu javiti kao:
- zrnasti i izentrični listasti,
- ljuspasti,
- vlaknasti,
- igličasti,
- prizmatični,
- zemljasti,
- praškasti, i drugi agregati.
Svojstva minerala
urediMinerali pokazuju izotropna ili anizotropna fizička svojstva. Prvi slučaj je kod minerala mnogo ređi. Kod izotropnoh minerala su fizičke osobine u jednoj individui u svim pravcima podjednake dok je za anizotropne karakteristično da im se fizička svojstva menjaju u raznim pravcima različito a u paralelnim podjednako. znači, svojstva im zavise od smera, odnosno svojstva su im vektorijalna.
Amorfni minerali
urediamorfni minerali nemaju pravilnu unutrašlju građu, izotropni su, što znači da u svim pravcima imaju ista svojstva i zbog toga se javljaju u kuglastim, bubrežastim i sličnim agregatima.
Reference
uredi- ^ Svetislav Janjić, Predrag Ristić, Mineralogija(drugo izdanje) naučna kljiga, Beograd.. 1995. ISBN 86-23-45009-5 nevažeći ISBN.
- ^ Vera Đorđević, Predrag Đorđević, Prof.dr Dragan Milovanović, Osnovni petrografije, Beograd, 1991