Slobodan udarac u fudbalu je način nastavljanja igre nakon dosuđenog prekršaja. Za razliku od indirekta, gol se može direktno postići bez obaveze da loptu pre toga dodirne neki drugi igrač.

Slobodan udarac

Dosuđivanje uredi

Slobodan udarac se dodeljuje suprotnoj ekipi od one koje je načinila prekršaj, kao što su guranje ili obaranje protivnika. Ako igrač ekipe koja se brani načini prekršaj u svom kaznenom prostoru onda se dosuđuje jedanaesterac.

Izvođenje uredi

Obično se nekoliko igrača postavi za izvođenje slobodnog udarca kako bi sakrili svoje zamisli od ekipe koja se brani. Udarac se izvodi sa mesta gde je načinjen prekršaj, osim ako ga je načinila ekipa koja je napadala u kaznenom prostoru ekipe koja se branila. Tada se udarac može izvesti sa bilo kog mesta unutar kaznenog prostora. Lopta mora mirovati pre izvođenja slobodnog udarca. Protivnički igrači moraju da stoje 9,15 m (10 jardi) od lopte sve dok se ona ne vrati u igru.

Kako bi se sačuvala inicijativa u igri slobodni udarac se ponekad izvodi bez čekanja da se protivnički igrači sklone iz kruga poluprečnika od 9,15 m.

Gol se može postići direktno iz slobodnog udarca, ali samo u protivnikovu mrežu (autogol iz slobodnog udaraca se neće računati). Međutim, u slučaju da lopta padne direktno u gol ekipe koja izvodi slobodni udarac, protivničkoj ekipi će se dodeliti korner. Igračima se može dosuditi ofsajd tokom izvođenja slobodnog udarca.

Tehnika izvođenja uredi

 
Šema aerodinamike lopte pri izvođenju slobodnih udaraca.

Kroz razvoj fudbalske igre je posebno unapređena veština izvođenja slobodnih udaraca. Ta je veština postala jedan od najatraktivnijih detalja savremenog fudbala. Majstori izvođenja slobodnih udaraca su posebno popularni u svetu fudbala.

Ovo umeće se stiče dugotrajnim vežbanjem, a zasniva se na zakonima aerodinamike, na teoremi Žukovskog.[1]

Udarcem lopte snogom se prenosi na istu impuls sile. Ako pravac impulsa sile prolazi kroz težište lopte ista se kreće pravoliniski, bez rotacije, slučaj a) na slici. Međutim, ako je na kraku od težišta, lopta dobija rotaciju s određenom ugaonom brzinom ω, slučaj b). Obimna brzina rω se sabira s jedne strane a sa druge strane oduzima od brzine kretanja lopte, posmatrano u ravni rotacije. Na strani sabiranja lokalnih brzina je pritisak vazduha manji a na strani oduzimanja je veći. Rezultat te razlike lokalnih pritisaka je sila uzgona, koja se sabira s impulsom sile u rezultujuću. Ta rezultujuća sila deluje na loptu i uravnotežuje otpor vazduha pri njenom kretanju. Pošto je sila uzgona uvek normalna na tangentu pravca kretanja i vektor uzgona rotira oko svoje napadne tačke, te se lopta kreće po paraboličnoj putanji. Parabolična patanja je u istoj ravni kao i rotacija lopte. Po toj zakonitosti lopta, kod majstorski izvedenog slobodnog udarca, može zaobići živi zid a i ispred golmana da naglo počinje da gubi visinu. Često se takvim udarcima postižu golovi i iz kornera.

Reference uredi

  1. ^ Aerodinamika, 1960.g.str.14 i 15, Dipl. ing. dr Zlatko Rendulic

Spoljašnje veze uredi