Slovinački jezik, koji je spadao u istu grupu sa kašupskim i starim pomoranskim jezikom, a svi zajedno se ubrajaju među lehitske jezike. Posebnost slovinačkog jezika prvi je priznao nemački slavista Fridrih Lorenc (nem. Friedrich Lorentz). Usled intenzivne germanizacije tokom starije i novije istorije, slovinački jezik je potiskivan i suzbijan, tako da nije uspeo da se razvije u književnom smislu, a konačno je kao govorni jezik nestao u ranom 20. veku. Samo u jednom selu, uspela se očivati upotreba nekih izvornih reči i izraza.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Friedrich Lorentz, Slovinzisches Wörterbuch, I-II, St. Petersburg 1908-1912.