Socijaldemokratska omladina Jugoslavije

Socijaldemokratska omladina Jugoslavije (Savez demokratske omladine) je bila ilegalna politička organizacija u Jugoslaviji koju su sredinom avgusta 1948. godine osnovali Borislav Pekić, Stevan Stanojević, Slobodan Jeremić, Ljubinko Jovičić i još desetak omladinaca demokratske orijentacije.

Cilj organizacije bio je da se pronađe alternativa tadašnjem Ujedinjenom savezu antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ). Namera je bila da se u redovima omladine stvori organizacija koja će se u srednjim školama i na univerzitetu suprotstaviti tadašnjim zvaničnim organizacijama. Imajući u vidu okolnosti, bilo je jasno da organizacija u početku mora delovati tajno (komunistička revolucija ukinula je legalitet predratnog građanskog društva i u ilegalu stavila sve takve organizacije i pojedince). Članovi SDO bili su spremni na svaku eventualnost: posle Rezolucije Informbiroa očekivalo se da će tadašnja vlast doći u ozbiljnu krizu i da će veći unutrašnji politički potresi i obračuni među komunistima otvoriti prostor demokratski orijentisanim omladincima da povežu razne opozicione grupe i pojedince kako bi se komunističkoj vlasti suprotstavili kao dobro organizovana snaga.

Međutim, organizacija je otkrivena sredinom novembra 1948. godine i u sudskom procesu koji je usledio članovi ove organizacije osuđeni su na dugogodišnju robiju. Tužilac ih je optuživao da su nasilnim sredstvima hteli da obore postojeći poredak, da su bili povezani sa inostranstvom i za neke od okrivljenih je čak tražio smrtnu kaznu. Borislav Pekić je osuđen na petnaest godina robije, Slobodan Jeremić na dvanaest, Stevan Stanojević na pet, a ostali na veće ili manje vremenske kazne. Borislav Pekić je svoj boravak u zatvoru opisao u knjizi „Godine koje su pojeli skakavci“.