Srem“, informativni nedeljni list je časopis koji je izlazio jednom nedeljno-petkom u periodu od 17. marta 1938. godine do 11. aprila 1941. u Sremskoj Mitrovici.

Štampan ćirilično u tiražu od 1.000 primerka u štampariji Ljubomira Jankovića koja se nalazila u Starocrkvrnoj ulici broj 3 u Sremskoj Mitrovici a prodavao se po ceni 1 dinar.

List je izlazio na četiri strane a samo izuzetno na neki državni ili duhovni praznik se povećavao broj strana, obično osam. Na prvoj strani su štampane vesti iz zemlje i inostranstva. Druga i treća strana su bile rezervisane za vesti iz sremsko-mitrovačkog sreza a četvrta strana je bila obavezno rezervisana za oglase i izveštaje iz lokalnog sportskog života.

Vlasnik „Srema“ je bilo istoimeno društvo. List se izdržavao isključivo od pretplate i prihoda od oglasa. Glavni urednici „Srema“ su bili Milan Škrgić profesionalni novinar i Stjepan Ivančić koji je napustio poziv urednika u decembru 1938. godine. Milan Škrgić je ostao urednik za sve vreme izlaženja lista. Uspeo je da održi list do ulaska neprijateljskih trupa u grad 11. aprila 1941. godine kada je poslednji broj razdeljen po gradu svega nekoliko časova pre ulaska okupatora.

„Srem“ je pored stalnog uredništva u gradu koje se nalazilo na trgu Kralja Petra iamo i stalne ili povremene saradnike kako po gradu tako i po čitavom Sremu. Stalni dopisnici lista bili su: Sima Tomović iz Čalme, Jovan Bogić iz Inđije, Ladislav Pehi iz Erdevika, Božidar Vančik i Radovan Botić veterinar iz Sremska Mitrovice, Svetislav Radakov i Draško Mikić student iz sela Martinci i mnogi drzgi.

Mada je u uvodnoj reči glavnog urednika koji je u prvom broju „Srema“ pisao: „Pokrenuli smo „Srem“ da zadovoljimo jednu staru potrebu Srema i njegove okoline. Za razliku od ostalih listova koji su u ovom gradu izlazili, naš će biti strogo informativan, objektivan i naovisan. Nećemo podupirati ni jednu političku stranku, ni ličnost, već ćemo služiti opštem dobru.“ pisalo da će „Srem“ biti „strogo neovisan i objektivan“ ovog pravca list se držao do sporazuma CvetkovićMaček od 26. avgusta 1939. godine kada je list počeo da zastupa interese Srba u Sremu, naročito onih u Šidskom i Vukovarskom srezu koji su sporazumom ušli u Banovinu Hrvatsku.

Zbog ovakvog stava lista reagovale su i zagrebačke „Srijemske Novine“ pozivanjem Hrvata Srema da se pretplate na ovaj list i da odustanu od pretplate na „Srem“ koji sve članke štampa ćirilicom, a koji je da bi Hrvatima „zamazao oči“ označio Stjepana Ivančića kao urednika.

List Srem nije izlazio u periodu od 24. maja 1940. do 11. oktobra 1940. godine zbog odlaska glavnog urednika na vojnu vežbu.

„Srem“ se čuva u Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici a 27 brojeva poseduje i biblioteka Matice srpske u Novom Sadu. Od ukupno 132 broja koliko je izašlo nedostaju sledeći brojevi: 40.62.78.85.93 i 104.