Stanovanje je urbanistička namena, koja obuhvata smeštaj ljudi u stanovima, odnosno stambenim građevinama (kućama, stambenim zgradama). Stanovanje je prostorno najzastupljenija namena u naseljenom mestu.[1] Pored toga, stanovanje je i najsloženija urbanistička namena, pošto je stan istovremeno i ljudska potreba i roba, tj. stanovanje imaju izraženu i socijalnu i ekonomsku stranu.[2]

Značaj stanovanja po ljudsko društvo uredi

Stanovanje je jedina urbanistička namena koja je data kao ljudsko pravo. U Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, u članu 25 određeno je opšte ljudsko pravo na stan:

Svako ima pravo na životni standard koji obezbeđuje zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice, uključujući hranu, odeću, stan i lekarsku negu i potrebne socijalne službe, kao i pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, invalidnosti, udovištva, starosti, ili drugih slučajeva gubljenja sredstava za izdržavanje usled okolnosti nezavisnih od njegove volje.[3]

Izvori uredi

  1. ^ Bjelikov, V. (1983). Način stanovanja u gradu: urbano programiranje. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
  2. ^ Petrović, M. (2004). Sociologija stanovanja. Beograd: ISI FF
  3. ^ Ujedinjene nacije - UN (1948). Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Njujork: UN