Stonvelov napad je šahovsko otvaranje okarakterisano od bijeloga igrajući njegovim pješacima do d4 i e3, igrajući Ld3, Sd2, i onda igrajuči pješacima do c3 i onda f4; iako se ti potezi ne igraju tim redoslijedom.[1] Stonvel je sistem; pokušava da postigne veoma specifičnu pješačku formaciju, umjesto da pokušava zapamtiti duge linije različitih varijantara. Ako bijeli podnese Stonvelu formaciju, to se zove Stonvelov napad, bez obzira kako se crni odlučio na odbranu protiv njega. Kada crni postavi Stonvalu formaciju, sa pješacima na c6, d5, e6 i f5, onda je to varijanta holandske odbrane.[2] gives the following as a main line: 1.d4 d5 2.e3 Nf6 3.Bd3 c5 4.c3 Nc6 5.f4.

abcdefgh
8
d4 white pawn
f4 white pawn
c3 white pawn
d3 white bishop
e3 white pawn
a2 white pawn
b2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
b1 white knight
c1 white bishop
d1 white queen
e1 white king
g1 white knight
h1 white rook
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Stonval postava

ECO uredi

Budući da se Stonvelov sistem koristi protiv raznih odbrana crnoga, Enciklopedija šahocskih otvaranja ima problem klasifikovati to. Među korištenim kodovima su D00 (kada crni igra d5), A45, i A03 (kod za birdovo otvaranje).

Primjer igre uredi

abcdefgh
88
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Finalna pozivija poslije 16. g6

Ova jednostavna igra[3] pokazuje šta se desi kada crni slabo brani.

1. d4 d5 2. f4 Sf6 3. e3 e6 4. Sf3 c5 5. c3 Sc6 6. Ld3 Ld6 7. 0-0 0-0 8. Sbd2 b6 9. Se5 Lb7 10. g4 Dc7 11. g5 Sd7 12. L:h7+ K:h7 13. Dh5+ Kg8 14. Tf3 f6 15. Th3 f:e5 16. g6 1-0

Reference uredi

  1. ^ Soltis, Andrew (1993) [1987]. The Stonewall Attack (Revised 2nd izd.). Chess Digest, Inc. str. 20. ISBN 0-87568-165-4. „In this book we'll consider the most common sequence: 1.d4 followed by 2.e3 and then 3.Bd3 and 4.f4 (or 3.f4 and 4.Bd3). But the Stonewall has materialized in quite a variety of sequences, including 1.f4 in the hands of Bent Larsen, Gideon Stahlberg and Harry Bird, or even 1.Nf3. 
  2. ^ See page 511 and column no. 9.
  3. ^ Larry Evans (decembar 1981). „Stonewalling”. Chess Life. str. 34—36. Arhivirano iz originala 25. 4. 2012. g. Pristupljeno 16. 10. 2011. 

Literatura uredi