Stranoprijemnica na slatkoj vodi na Kalemegdanu
Stranoprijemnica na slatkoj vodi na Kalemegdanu bila je jedna od 19 bolnica u srednjovekovnoj Srbiji. Nastala je u vreme vladavine kneza (1389—1402) i despota (1402—1427) Stefan Lazarevića, oko 1405, godine. Kada je prestala sa radom nema pouzdanih podataka.
Naziv | |
---|---|
Osnivač | Stefan Lazarević |
Osnovana | |
Zemlja osnivač | |
Sedište |
Značaj uredi
Kao i druge bolnice nastale u Srbiji u periodu od 12. do 17. veka i ova bolnica čini deo kulture srpskog naroda i predstavlja značajan istorijski spomenik.[1]
Istorija uredi
Stefan Lazarević se smatra osnivačem prve pravoslavne bolnice u Beogradu odmah po preuzimanju Beograda i obnove njegovog utvrđenja, koje su Osmanlije razrušile 1397. godine. Bolnica je nastala u sklopu započetih radove na razvoju samog grada (koji su izvođeni do kraja vladavine Stefan Lazarević ), u koju je 1405. godine, Stefan preneo svoju prestonicu, koja se do tada nalazila u Kruševcu.
Prema prednju Stefan Lazarević nije bio samo veliki pokrovitelj umetnosti i kulture već i pružalac podrške i utočišta kako učenim ljudima iz Srbije, tako i izbeglicama iz okolnih zemalja koje su zauzele Osmanlije. Kako je bio ... milostiv prema bolesnima, pogotovu gubavcima, mnogi bolesnici iz susednih zemalja dolazili u Srbiju ...[2] Stefan Lazarević je za potrebe ovih bolesnika, u svojoj prestonici, u Beogradu, na Kalemegdanu (u blizini današnje kapele Svete Petke) osnovao bolnicu i neku vrstu socijalne ustanove za samohrane osobe, pod nazivom “stranoprijemnica na slatkoj vodi“.[1]
U bolnici je kao lekar jedno vreme radio Amatus Lusitamus, (1511–1568), istaknuti portugalski jevrejski lekar iz 16. veka. Posle prelaska u Solun, u svojoj sedmoj centuriji, Lustisimus je detaljno opisao rad u beogradskoj bolnici.[1]
Po mišljenju srpskih istoričara (pre dvega R. Katića) ova bolnica je .. služila u prvom redu kao sklonište za smeštaj osoba od neizlečivih bolesti, kao i za doživotni boravak starih samohranih osoba...[2]