Sfigmograf je medicinski uređaj za registrovanje arterijskih pulsnih oscilacija. Naziv potiče od reči (grč. aρτηρία - arterija + σφυγμός - пулс + γράμμα - запис), ili u slobodnom prevodu „zapisisivati puls arterija“. Grafički zapis pulsnih oscilacija (na papiru, osciloskopu, i magnetnom mediju) nosi naziv sfigmogram. Ispitivanje oblika krive pulsa arterija, kao i sinhrono registrovanje pulsa dve arterije, dobijene sfigmogramom, ima dijagnostički značaj u kliničkom radu, najčešće za procenu stanja leve srčane komore.[1]

Sfigmograf po Etienne-Jules Marey's -u

Istorija uredi

Sfigmograf, kao medicinski instrument za merenje pulsa prvi put je primenjen u devetnaestom veku. Prvi uređaj osmislio je 1854. godine nemački fiziolog Karl von Vierordt (1818—1884). Godine 1863, francuski fiziolog Etjen-Žil Mari (Étienne-Jules Marey, 1830—1904), konstruisao je poboljšanu, prenosnu verziju Karlovog uređaja. U medicini, za evaluaciju srčanih funkcija sfigmogram je prvi primenio škotski fiziolog Ser Džejms Makenzi (1853—1925).[2]

Uređaj se koristio aktivno sve do kraja 19. veka kada je konstruisan prvi mehanički pulsmetar. U 21. veku sfigmograf je zamenjen savremenim digitalnim sistemima za merenje pulsa. Klasična verzija uređaja (sa zagaravljenim papirom) danas se uglavnom koristi na medicinskim fakultetima u okviru instituta za fiziologiju, a savremeni digitalni uređaji u kliničkoj praksi.

Etjen-Žil Marijev (levo) i Karl von Vierdotov (desno) sfigmograf

Vrste sfigmografije uredi

U svakodnevnoj praksi koriste se sledeće vrste sfigmografije:

Direktna sfigmografija

Direktnom sfigmografijom registruju se pulsne oscilacije zida krvnog suda krvnog ispod pelote ili levka sfigmografa.

Volumenska sfimgografija

Kod volumenske sfigmografije postupak se izvodi uz pomoću pneumaticki manžetne obmotane oko dela ida, i registruju volumenske promene izazvane prolaskom pulsnog talasa kroz arterije.

Osnovne postavke uredi

Za praćenje i detaljnu analizu pojedinačnih oscilacija arterijskog pulsa i njegovih varijacija proizveden je poseban uređaj poznat pod nazivom sfigmograf, koji prikazuje grafički zapis manifestacije pulsnih oscilacija. Ispitivanje oblika krive pulsa arterija, na grafičkom zapisu kao i sinhrono registrovanje pulsa dve arterije, ima dijagnostički značaj u kliničkom radu.

Kriva pulsa aorte i centralnih arterija razlikuje se od krive pulsa perifernih arterija, kao što su npr. palčana ili radijalna i butna ili femoralna arterija i druge. Kriva pulsa u velikim arterijama (aorta) počinje predsistolnim talasom, koji odgovara izovolumetrijskom skraćenju leve komore, iza kojeg sledi glavni talas pulsa izazvan ubacivanjem krvi u aortu.

Ushodno deo glavnog talasa se naziva anakrot, a nishodni katakrot:

  • Anakrot je rezultat povećanja dijametra arterije usled povećanja pritiska u njoj i nastaje u fazi ejekcije i poklapa se sa prvim srčanim tonom.
  • Katakrot nastaje kao rezultat smanjenja dijametra arterije usled smanjenja pritiska (tokom dijastole). Na katakrotu se nalazi incizura (oštar zubac) i dikrotni talas. Incizura nastaje u trenutku zatvaranja polumesecastih zalistaka aorte i rezultat je kratkotrajnog, malog povratnog toka krvi. Dikrotni talas je rezultat odbijanja talasa pritiska od zatvorene aortne valvule. Kod krive perifernog arterijskog pulsa, anakrot naglo prelazi u katakrot na kome se nalazi dikrotni talas.
 
Sfigmogram iz udžbenika fiziologija iz 1918.

Sfigmogram uredi

 
Sfigmogram: A — anakrot; K — katakrot; DP — dikotroni pulsni talas.

Na sfigmografskoj krivulji opisuju se sledeće delovi:

  • Početni mali talas — koji odgovara izometrijskoj kontrakciji. Nalazi se iza P-talasa na EKG-u
  • Uzlazni krak krive (anakrot) — predstavlja fazu brzog isticanja krvi iz leve komore,
  • Silazni krak (katakrot) — to je sistolni plato i on nastaje kao odraz usporenog istiskivanja krvi iz leve srčane komore. Njegov početni deo je u vidu platoa, a drugi deo inklinira oštro prema dole i završava usekom koji odgovara zatvaranju u polumesečastih zalistaka.
  • Dikotroni tala — koji sledi iza useka kao posledica odbijanja krvi od zatvorene polumesečaste valvule.

Konstrukcija sfigmografa uredi

Svi sfigmografi u načelu sastoje se od sledećih komponenti:[3]

  • Senzor (transmiter mehaničke oscilacije zida krvnog suda i/ili zapremine (volumena) u električne signale ),
  • DC pojačavač, analogni ili digitalni konverter,
  • Računarska jedinica za skladištenje signal i njegovu različitu transformaciju za grafički prikaz ili memorisanje
  • Uređaj za prikaz signala (monitor , pisač, za snimanje na papiru).

Izvori uredi

Literatura uredi

  • Antić R. Interna propedevtika, Institut za stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika, Beograd, 1976.
  • Ristić S. M. Klinička propedevtika, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1990.
  • Pešić M. H. Lj. Interna propedevtika, Prosveta, Niš 1991.

Spoljašnje veze uredi