Tezejev brod je paradoks koji daje odgovor na pitanje „Ako zamenimo sve delove broda jedan po jedan, da li je to i dalje isti brod?". Ovaj paradoks je jedan od najstarijih u zapadnoj filozofiji, koji seže u vreme 500400. p. n. e. To je uobičajena tema u oblasti metafizike. Neka od potpitanja vezana za ovaj paradoks: Ako to nije isti brod, u kom trenutku je prestao da bude Tezejev brod? Ako je to isti brod, da li bi se svi uklonjeni delovi mogli ponovo sastaviti u brod, i da li bi to bio Tezejev brod?[1]

Tezej je bio atinski junak koji je oslobodio njegovu zemlju, Atinu, od teškog danka.[2]

Istorijat

uredi
 
Tezej i Minotaur

Paradoks Tezejevog broda se prvi put pojavljuje kao grčka legenda kako je saopštio Plutarh:

„Brod kojim su se Tezej i Atinjani vratili sa Krita imao je trideset vesala, a Atinjani su ga sačuvali sve do vremena Dimitrija Falereja, jer su odneli stare daske koje su se raspadale, stavljajući umesto njih novo i jače drvo. Tako je ovo pitanje postalo značajno među filozofima koji su se nadmetali tako da jedna strana tvrdi da je to isti brod, a druga da to nije isti brod."-Plutarh[3]

O paradoksu su raspravljali i drugi antički filozofi kao što su Heraklit i Platon pre Plutarhovih spisa, a u novije vreme Tomas Hobs i Džon Lok. Vekovima posle Plutarha, Tomas Hobs je uveo još jednu zagonetku, pitajući se šta bi se desilo da su originalne daske prikupljene nakon što su zamenjene i iskorišćene za izgradnju drugog broda. Hobs je pitao koji od dva broda, ako bilo koji, je originalni Tezejev brod.

Moderna era

uredi

Moderne verzije Tezejvog paradoksa:

Džon Lok

uredi

Džon Lok je predložio situaciju sa čarapom koja je bušna. Razmišljao je da li će čarapa ostati ista nakon što je zakrpljena dovoljno puta tako da originalna čarapa bude zamenjena zakrpama.

Džordž Vašington

uredi

Sekira Džordža Vašingtona, „sekira mog dede", je predmet apokrifne priče u kojoj je čuveni artefakt još uvek „sekira Džordža Vašingtona" uprkos tome što su mu zamenjena glava i drška.

Žoržov nož

uredi

Francuska verzija je priča o Žanoovom nožu, gde su istoimenom nožu sečivo i drška menjano petnaest puta, ali je i dalje isti nož. U nekim zemljama španskog govornog područja, Žanoov nož je prisutan kao poslovica, ali se naziva jednostavno „porodični nož".

Predložene solucije

uredi

Heraklit

uredi

Grčki filozof Heraklit pokušao je da reši paradoks uvodeći ideju o reci koju voda dopunjuje. Arije Didim ga je citirao kako je rekao „Za one koji kroče u istu reku protiče drugačija voda". Plutarh je negirao Heraklitovu tvrdnju o tome da je dva puta zakoračio u istu reku, navodeći da se to ne može učiniti jer se „ona razdvaja i ponovo spaja, približava se i povlači".[4]

Aristotelovi slučajevi

uredi
 
Aristotelovi slučajevi

Prema Aristotelovom filozofskom sistemu, četiri uzroka ili razloga opisuju stvar; ovi uzroci se mogu analizirati da bi se došlo do rešenja paradoksa. Formalni uzrok ili „forma" je dizajn stvari, dok je materijalni uzrok materija od koje je stvar napravljena. Još jedan od Aristotelovih uzroka je konačni uzrok ili „kraj", koji predstavlja svrhu stvari. Konačni uzrok Tezejevog broda bi ostao isti ,svrha mu je i dalje transport, iako će se njegov materijalni uzrok vremenom menjati. Efikasan uzrok je ko je napravio stvar i kako, na primer, kako zanatlije nešto izrađuju i sklapaju. U slučaju Tezejevog broda, radnici koji su prvo izgradili brod mogli su koristiti iste alatke i tehnike da zamene daske na brodu.

Prema Aristotelu, „ono-što-je-stvar" je njen formalni uzrok, pa je Tezejev brod „isti" brod, jer formalni uzrok, ili dizajn, se ne menja, iako materija koja se koristi za njegovu konstrukciju može da varira tokom vremena. Na isti način, za Heraklitov paradoks, reka ima isti formalni uzrok, iako se materijalni uzrok, drugačija voda u reci, menja sa vremenom.

Validnost i ispravnost ovog argumenta primenjen na paradoks zavisi od tačnosti premise da formalni uzrok objekta nije samo primarni ili čak jedini koji određuje njegov identitet ili „šta-jeste", tj. da li su prethodni i sledeći brodovi ili reke „isti" brod ili reka. Ova poslednja premisa je lako pokazana netačnom indirektnim dokazima kao što su „Pretpostavimo da su dva broda izgrađena koristeći isti dizajn i postoje u isto vreme dok jedan ne potopi drugog u borbi. Jasno je da dva broda nisu isti brod ni pre, a čak ni posle, potapanja jedno drugog, a ipak oba ima isti formalni uzrok. Stoga formalni uzrok ne može sam po sebi biti dovoljan da se utvrdi identitet objekta."

Četiri dimenzije

uredi

Ted Sider i drugi predložili su da se objekti protežu kroz vreme kao četvorodimenzionalne uzročne serije trodimenzionalnih „vremenski isečci" koji bi mogli da reše problem Tezejevog broda, jer uzimajući takav pristup, svaki vremenski isečak i svi četvorodimenzionalni objekti ostaju numerički identični sebi, dok dozvoljavaju pojedinačnim vremenskim prosecima da se razlikuju jedni od drugih. Gore pomenuta reka, dakle, obuhvata različite trodimenzionalne vremenske isečke same sebe dok ostaje brojčano identična sebi kroz vreme, nikada se ne može ući dva puta u istu reku - vremenski isečak, ali se u istu (četvorodimenzionalnu) reku može dva puta zakoračiti.[5]

Vidi još

uredi
  • Anatta - sličan paradoks u budizmu

Reference

uredi
  1. ^ Cohen, S. Marc. „Identity, Persistence, and the Ship of Theseus”. 
  2. ^ Worley, Peter. „THE SHIP OF THESEUS”. 
  3. ^ „Ship of Theseus”. 08. 02. 2016. 
  4. ^ Levin, Noah. Introduction to philosophy reader. LibreTexts. 
  5. ^ „Ship Of Theseus”.