Tengvar ili Tenguar (Tengwarslova, jed. Tengwaslovo) je veštačko pismo koje je izmislio engleski pisac Dž. R. R. Tolkin. U njegovim delima, ovo pismo, koje je stvorio Feanor, se koristilo za zapisivanje više jezika u Srednjoj zemlji, uključujući Kveniju i Sindarin. Ali, može se koristiti i za zapisivanje drugih jezika (tako je većina tekstova pisanih tengvarom kod Tolkina na engleskom).

Tri oblika tengvara

Suglasnici uredi

Dva osnovna elementa tengvar znakova su stablo (telco, mn. telcar) i luk (lúva, mn. lúvar) koji se mogu kombinovati i čiji se broj i visina može menjati na više načina. Tengvar čiji su stabla i lukovi organizovani na isti način predstavljaju određenu grupu glasova. Telcar određuju kako se glasovi artikulišu, a lúvar gde se unutar usta stvaraju. Tengvar koji se grade na ovaj način se nazivaju primarni znakovi i grupisani su u četiri serije (téma, mn. témar) prema mestima artikulacije, koje nose imena prema prvim znakovima u svakoj (tincotéma, parmatéma, calmatéma i kwessetéma), a svaka serija se deli na šest redova (tyellë, mn. tyeller) prema načinu artikulacije. Svaka serija počinje osnovnim znakom sačinjenim od spuštenog stabla i jednostrukog luka koji može biti otvoren i zatvoren, okrenut naviše ili naniže. Ova četiri znaka predstavljaju bezvučne plozive svake serije. U kveniji su to glasovi t, p, c (izg. k) i q (izg. kw). Glasovne vrednosti ostalih znakova prate sledeća pravila:

 
Stabla (Telcar)
  • Udvajanje luka bezvučne suglasnike pretvara u zvučne.
  • Podizanje stabla iznad luka pretvara glas u odgovarajući frikativ.
  • Skraćivanje luka pretvara glas u odgovarajući nazal (iako u većini oblika, tengvar sa kratkim stablom i jednostrukim lukom ne predstavlja bezvučne suglasničke nazale, već neku vrstu polunazalnih samoglasnika).

Prema ovome, za drugu seriju (parmatéma) u sindarinu, redosled je sledeći:

 
Lukovi (Lúvar)
  • Osnovni glas je p
  • Udvajanjem luka, nastaje njegov zvučni parb (u kveniji mp)
  • Podizanjem stabla, nastaje njegov odgovarajući frikativ f
  • Udvajanjem luka i podizanjem stabla, nastaje v, zvučni par od frikativa f (u kveniji mp)
  • Skraćenjem stabla nastaje odgovarajući nazal m
  • Skraćenjem stabla i udvajanjem luka nastaje w

Osim primarnih znakova postoje i sekundarni znakovi koji nisu građeni od lukova i stabala, a njihova glasovna vrednost se često vrlo razlikuje od jezika do jezika.

Imena tengvar (vidi sliku Uporedna tabela) su ustaljena i potiču iz kvenije i takva se koriste i u drugim jezicima.

Samoglasnici uredi

Postoji dva oblika prikazivanja samoglasnika. Prvi, i stariji, je takozvani tehtar oblik (tehta, mn. tehtar), koji se zasniva na ideji da samoglasnici nisu zasebni glasovi, već da oni samo daju drugačije „boje“ suglasnicima. Shodno tome, oni se pišu nad ili pod tengvar znacima, i to na prethodnom suglasniku (u kveniji) ili na sledećem (ostali jezici). Drugi oblik, često zvan i potpuni, dodeljuje i samoglasnicima posebne znakove (prvi oblik koji se ovako pisao je Oblik Belerijanda).

Osim samoglasničkih tehtar, postoje i razni drugi za označavanje nazala, udvajanje suglasnika i dr.

Oblici tengvar uredi

Kvenija (Quenya) uredi

Kvenija je jezik Vilovnjaka koji su prešli iz Srednje zemlje u Valinor. On je krajem Trećeg Razdoblja (period dešavanja Hobita i Gospodara prstenova) bio jezik koji je malo njih znalo, a još manje koristilo. Postao je jezik predanja, a samo su kraljevske titule vernih kraljeva i kraljica Numenora bile na kveniji, a nakon pada Numenora ovaj običaj je napušten, i tek je Aragorn II stupio na presto Gondora pod kvenijskim imenom Elessar Telcontar.

Sledeća tabela predstavlja glasovne vrednosti tengvar u kveniji:

tincotéma parmatéma calmatéma quessetéma
1 t p c [k] q [kw]
2 nd mb ng ngw
3 s < th [þ] f h < ch [χ] hw
4 nt mp nc [nk] nq [nkw]
5 n m n- < ng- nw- < ngw-
6 r [1] v y nosač [2] v- < w-
r [3] rd l ld
s s [5] ss ss [5]
h < hy [6] (-i) [4] (-w) [-u] [4]

þ – th kao u eng. thin
χ – meko h

[1] tengva órë se koristi za glas r pred suglasnicima i na kraju reči
[2] tengva anna nema posebno značenje, već je predstavljala glas u kada se na nju napišu dve horizontalne tačke, tehta za glas y (odatle i ime u-nosač)
[3] tengva rómen se koristi za glas r pred samoglasnicima
[4] tengvar yanta i úrë se koriste samo kao delovi diftonga ai, ei, oi, ui i aw [au], ew [eu], iw [iu] i ow [ou]
[5] tengvar silmë i silmë nuquerna, kao i essë i essë nuquerna imaju istu glasovnu vrednost, s tim što se ove druge koriste kada nad njima treba pisati tehtar
[6] hwesta sindarinwa iako standardni deo seta tengvar, nema glasovnu vrednost, niti se koristi u kveniji

Oznaka < znači nastalo od i predstavlja glasovnu promenu koja se desila vrlo rano u istoriji kvenije i samim tim se početne glasovne vrednosti ne koriste. Glasovi kojima prethodi ili sledi crtica (-) predstavljaju glasove koji se pišu samo na kraju ili početku reči, respektivno, osim tengvar yanta i úrë (vidi napomenu [4]).

Tenvar formen, hyarmen, rómen i númen se koriste za označavanje strana sveta na mapama (čak i u jezicima gde se strane sveta zovu drugačije).

Tehtar u kveniji se pišu nad tengvar i to nad prethodnim suglasnikom. Ako reč počinje na samoglasnik, kada samoglasnik sam stoji ili postoji više samoglasnika jedan do drugog, tako da nema prethodnog suglasnika da se na njemu napiše tehta, u tu svrhu se tada koriste nosači, i to kratki za kratke samoglasnike i dugi za duge.

 
Tehtar simboli za samoglasnike

(tengva malta je ovde samo da pokaže pisanje tehte nad ili pod tengvom)

Dugi samoglasnici se mogu pisati na više načina:

  • Udvajanjem tehte nad tengvom (moguće samo za e, o i u tehte)
  • Pisanjem dva mala nosača sa po jednom tehtom na svakom
  • Pisanjem tehte nad dugim nosačem

Tehtar za menjanje glasovne vrednosti suglasnika ima nekoliko:

 
Tehtar simboli za menjanje vrednosti suglasnika

Na osnovu raspoloživih tekstova na kveniji koji su pisani tengvarom, punktacija je sledeća:

 
Punktacija u kveniji

Prema svim ovde navedenim pravilima, evo primera rečenice na kveniji zapisane tenvarom (reči Elendila kada je stupio na obale Srednje zemlje, a koje je Aragorn II ponovio kada je krunisan za kralja Gondora):

 
Primer kvenijskog teksta na tengvaru

Sindarin (Sindarin) uredi

Sindarin je jezik Sivih Vilovnjaka (Sindara), onih koji su ostali u Srednjoj zemlji i nisu otišli u Valinor. To je jezik koji su govorili svi Vilovnjaci krajem Trećeg Razdoblja (period dešavanja Hobita i Gospodara prstenova). U Gospodaru Prstenova se o njemu govori kao o Vilin-jeziku ili Vilovnjačkom jeziku. Samo ime sindarin (Sindarin) je kvenijsko i bukvalno znači sivo-vilovnjački. Kakav je bio naziv jezika u njemu samom, nije sigurno, ali je verovatno bio zvan prosto Edhellen, Vilovnjački. Tolkin ga je stvorio po uzoru na velški i keltski, jer je i Sindare osmislio sa elementima keltske kulture. Sindarin se zapisivao tengvarom, kao i ostali vilovnjački jezici, i to tengvar-tehtar sistemom, ali, češći način je bio tzv. potpuni oblik, oblik gde su se i samoglasnici pisali posebnim slovima, a ne tehtar znacima.

Tengvar - Tehtar sistem uredi

U ovom sistemu, tengvar su imali sledeće glasovne vrednosti:

tincotéma parmatéma calmatéma quessetéma
1 t p ch [č] c [k]
2 d b j [dž] g
3 th [þ] f sh [š] kh
4 dh [ð] [1] v [2] zh [ž] gh
5 n m ny ng
6 r w (-i) / y- [3]
r rh l lh
s s ss ss
h < hy hw (-e) [3] w

[1] ð = th u eng. that
[2] f se na kraju reči piše kao v
[3] tengvar anna i yanta se koriste samo kao delovi diftonga ai, ei, oi, ui i aw [au], ew [eu], iw [iu] i ow [ou]. Ako yanta stoji samostalno, na početku rečenice, onda ima glasovnu vrednost u- (j-).

Tengvar órë i rómen se koriste na isti način kao i u kveniji

Tehtar u sindarinu se pišu nad sledećim suglasnikom. Ako se reč završava na samoglasnik, kada samoglasnik sam stoji ili postoji više samoglasnika jedan do drugog, umesto tengve se koriste nosači, i to kratki za kratke samoglasnike i dugi za duge.

 
Tehtar simboli za samoglasnike

Dugi samoglasnici se pišu na isti način kao i u kveniji, s tim što u sindarinu postoji osim kratkog u (koje se izgovara kao francusko u ili nemačko ü, za razliku od kvenijskog u koje se izgovara kao naše j) i dugo u.

Kao i u kveniji i ovde postoje tehtar za menjanje glasovne vrednosti suglasnika:

 
Tehtar simboli za menjanje vrednosti suglasnika

Punktacija u sindarinu je nešto različita od one u kveniji (uskličnik i upitnik su isti):

 
Punktacija u sindarinu

Prema ovde navedenim pravilima, evo sindarinske pesme A Elbereth Gilthoniel (Gospodar prstenova I/Knjiga II/Gl. 1) napisane tengvar–tehtar sistemom:

 
A Elbereth Gilthoniel

Oblik Belerijanda uredi

Oblik Belerijanda je potpuni oblik, odnosno, svaki glas ima posebnu tengvu, čak i samoglasnici:

tincotéma parmatéma calmatéma quessetéma
1 t p k
2 d b g
3 th [þ] f ch [χ]
4 dh [ð] v gh [?]
5 nn mm –ng [?]
6 n m o (-w)
r rh [?] l lh [?]
s y [ü] ss oe [?]
h hw [?] e u

Kod tengvar sa [?] nije sigurno da li su se koristili u Obliku Belerijanda. Osim ovih standardnih tengvar, koristili su se još i:

 

Dugi nosač se koristi za početno i-, kao u Iorhael, što odgovara našem j-.

Za duge samoglasnike se koristi znak andaith (dugi znak) koji izgleda kao e-tehta u kveniji i koji se piše iznad samoglasnika. Dupli suglasnici se pišu sa dva ista suglasnika jedan za drugim, osim u slučaju nn i mm, gde se koriste zasebni tengvar. Za menjanje glasovnih vrednosti tengvar, koriste se sledeći znaci:

 

U Obliku Belerijanda postoji nekoliko diftonga (ai, ui, ei ; ae, oe ; aw [au]):

 

Punktacija koju je Tolkin koristio u Obliku Belerijanda se donekle razlikuje od one u tengvar-tehtar sistemu sindarina (upitnik i uskličnik su i dalje isti):

 

Evo i primera, ista pesma (A Elbereth Gilthoniel) kao i kod tengvar-tehtar sistema, napisana Oblikom Belerijanda:

 

Oblik Gondora uredi

Oblik Gondora je način pisanja sindarina korišten u kasnom Trećem Razdoblju u Gondoru, a kasnije i u Obnovljenom kraljevstvu. Ovaj oblik se može sresti u Prvoj verziji Kraljevog Pisma u knjizi Istorija Srednje zemlje: Poraženi Sauron (The History of Middle Earth: Sauron Defeated), što je ujedno i najduži primer teksta na sindarinu koji se sreće kod Tolkina. Sličan je tengvar-tehtar sistemu sindarina, ali ima i neke odlike preuzete iz adunajskog jezika (korišćenje quessetéme umesto calmatéme) (vidi Numenijski oblik). Tehtar se pišu iznad sledećeg suglasnika, jer se u sindarinu reči uglavnom završavaju na suglasnik.

tincotéma parmatéma calmatéma quessetéma
1 t p k
2 d b g
3 th [þ] f ch [χ]
4 dh [ð] v
5 n m ng [?]
6 –r w [?] (-i)
r rh l lh
s ss
h i-, (-e) (-u) [?]

Kada član ispred reči menja sledeći suglasnik (kao što je primer kod i-Varanduiniant od Baranduin u primeru) ceo sklop se piše kao jedna reč iako je Tolkin razdvajao član i reč crticom u latiničnom zapisu. Za samoglasnik y (nemačko ü) se koriste dve natpisane tačke (tzv. amatixi) nad suglasnikom. Crtica ili tilda koja označava nazalizaciju suglasnika d, t i g (kao u već navedenoj reči i-Varanduiniant), koristi se i iznad slova n, a verovatno i m, za udvajanje tih suglasnika. Osim ove tehte, koristi se i potpisana ili upisana tilda ili crta za udvajanje drugih suglasnika, kao i w-tilda (kao u reči edwen). I u ovom obliku postoji tengva za mh, koje je do kraja Trećeg Razdoblja postalo v, ali se i dalje na tom mestu koristila ova tengva.

Prva verzija Kraljevog pisma

 

Oblik Arnora uredi

Oblik Arnora je način pisanja sindarina koji su koristili Dunedaini Severa i koji su oni donelu u Gondor nakon što je Aragorn postao kralj. Izveden je iz Oblika Belerijanda, ali je kao i Oblik Gondora zadržao neke odlike adunajskog sistema. Pravila pisanja su ista kao i za Oblik Belerijanda, osim kod tengvar númen i malta koje se koriste za n i m, kao u kveniji, a órë je izmenjivo sa rómen(odn. nema nikakvih pravila kada se koje koristi). Ovim oblikom je napisana Druga verzija Kraljevog Pisma (The History of Middle Earth: Sauron Defeated).

tincotéma parmatéma calmatéma quessetéma
1 t p k
2 d b g
3 th [þ] f ch [χ]
4 dh [ð] v
5 n m ng [?]
6 r w [?] o
r rh l lh
s y ss
h hw e u

Osim ovih standardnih tengvar, koristili su se još i (kao u Oblik Belerijanda):

 

Druga verzija Kraljevog Pisma (donekle drugačija od prethodne verzije)

 

Vestron (Westron) uredi

Vestron (engl. Westron) je jezik kojim govore svi likovi u Gospodaru prstenova i kojim je napisan i original Crvene Knjige Zapadnih Strana. Taj jezik je bio zvan Adûni, što je Tolkin preveo na engleski kao Westron (što bi se na srpski moglo prevesti sa Zapadnjački, od west [adûn]→ zapad).

Malo znamo o vestronu jer ga je Tolkin svuda predstavljao engleskim. Nekoliko reči se mogu naći u Dodatku F u Gospodaru prstenova i nešto više u Istorija Srednje zemlje: Narodi Srednje zemlje (The History of Middle-earth: The Peoples of Middle-earth). Tolkin je čak prevodio i imena hobita. Nije bilo hobita koji su se zvali Frodo, Sem, Pipin ili Veseli. Njihova prava imena su bila Maura, Ban, Razar i Kali. Sama reč hobit je prevod 'prave' reči iz Trećeg Razdoblja kuduk (koja je nastala od arhaičnog kûd-dûkan, pa je tako i Tolkien razvio reč hobbit od arhaičnog (staroengleskog) hol-bytla, stanovnik rupa). Ovaj jezik se govorio (sa različitim dijalekatskim oblicima) od Mora do zemlje Run i od Sivih planina do Harada. U Gondoru je dijalekat bio prepun arhaičnih reči, kao i očuvanih adunajskih i raznih vilovnjačkih reči, dok je okružni bio prostiji i donekle gramatički drugačiji.

Numenijski oblik (tengvar-tehtar) uredi

Glasovi vestrona bolje odgovaraju fonetskim položajima u tabeli, čak više nego što je to slučaj sa vilovnjačkim jezicima. U ovom slučaju je quessetéma preuzela funkciju calmatéme, a sama calmatéma je korištena za palatalizovane glasove. U imenima tengvar, slovo o je korišteno za imena dentalnih glasova, i labijalnih, e palatalnih i a alveolarnih. Iz ovoga je očigledno da je glas o smatran prednjim, a zadnjim, a e i i srednjim.

Samoglasnički tehtar su se pisali nad prethodnim suglasnikom (kao u kveniji), jer su se reči u vestronu uglavnom završavale na samoglasnik.

U sledećoj tabeli glasovna vrednost je data podebljanim slovima, a imena tengvar se nalaze u zagradi i pisana su kurzivom:

tincotéma parmatéma calmatéma quessetéma
1 t () p () ch [č] (ché) k ()
2 d () b () j [] () g ()
3 th [þ] (thó) f () sh [š] (shé) h (aha/oha ?)
4 dh [ð] (adhó) v () zh [ž] (izhe) gh (agha)
5 n () m () ny (nyé) ng (ngá)
6 r (ar) [1] w () y [j] () (‛a) [2]
r (aro) [1] rh (rho) l (alo) lh (lho)
s (so) [3] s (os) [3] z (azo) [4] z (oza) [4]
h () wh (whí) –i [?] (ai) [5] –u [?] (au) [5]

[1] tengva ar se koristi za glas r pred suglasnicima i na kraju reči, a aro se koristi za glas r pred samoglasnicima.
[2] Verovatno označava glotalni ploziv (nikad potvrđen u vestronu), ili, možda, ispušten samoglasnik (kao apostrof).
[3] tengvar so i os su izmenjivi i imaju istu glasovnu vrednost.
[4] tengvar azo i oza su izmenjivi i imaju istu glasovnu vrednost.
[5] tengvar ai i au se koriste samo u diftonzima, kao što im i imena govore.

Ne postoji ni jedan tekst pisan ovim oblikom kod Tolkina, osim onih koji se mogu naći na naslovnim stranama (kod engleskih izdanja, dok kod srpskih izdanja se najčešće sreću na prvih nekoliko strana) Gospodara prstenova, Silmariliona i knjiga iz serije Istorija Srednje zemlje. Oni su pisani tengvarom, ali na engleskom jeziku. Na osnovu predočenih pravila, ovde je dato nekoliko imena kako su ih koristili hobiti:

 

Severni numenijski oblik (potpuni oblik) uredi

Ovaj oblik je severna varijanta sistema korištenog za vestron. Svi primeri koji postoje su na engleskom jeziku, ali su pisani tengvarom, i to su jedna od verzija Kraljevog Pisma i odlomci iz Knjige Mazarbula.

Glavna razlika u odnosu na ostale 'potpune' oblike je ta da glasovne vrednosti slova odgovaraju onima u numenijskom obliku, a ne sindarinu. Tako se za glas a koristi tengva (kvenijskog imena) vilya, a ne posebna tengva kao u obliku Belerijanda. Tolkin je koristio i potpisanu tačku ispod tengve da prikaže neme glasove engleskog jezika (kao e u the), što je verovatno nadomeštalo nedostatak tengve za ‛a iz numenijskog oblika.

U Kraljevom Pismu pisanom ovim sistemom, postoji razlika u glasu r pisanim sa ar ili aro, i ista je kao kod kvenijskih órë i rómen. Tengva au se koristi za polusuglasničko w, a ima verdnost u. Suglasničko u (j) se piše pomoću dugog nosača. Ali, u Knjizi Mazarbula, aro ima vrednost w, kao ostatak iz adunajskog oblika.

Diftonzi se pišu pomoću tehtar amatixi (natpisana dvotačka) i w-tilde. Zanimljivo je da se pored dugih (udvojenih) suglasnika, i dugi samoglasnici pišu sa potpisanom crtom ili tildom.

tincotéma parmatéma calmatéma quessetéma
1 t () p () ch [č] (ché) k ()
2 d () b () j [] () g ()
3 th [þ] (thó) f () sh [š] (shé) h (aha/oha ?)
4 dh [ð] (adhó) v () zh [ž] (izhe) gh (agha)
5 n () m () ny (nyé) ng (ngá)
6 r (ar) u () o () a (‛a)
r/w (aro) rh (rho) l (alo) lh (lho)
s (so) s (os) z (azo) z (oza)
h () wh (whí) e (ai) w (au)

Dugi nosač je korišten za u- (j-), a kratki za i.

Evo i imena koja su data kao primer u numenijskom obliku, napisanih severnim numenijskim oblikom:

 

Uporedna tabela za sve oblike kvenije, sindarina i vestrona uredi

 
Uporedna tabela tengvar

Tengvar za srpski jezik uredi

NB: pošto ne postoji posebno standardizovani sistem pisanja srpskog jezika tengvarom, ovde dat sistem je jedna moguća varijanta izvedena na osnovu fonetske strukture pisma
tincotéma parmatéma calmatéma quessetéma
1 t p č [ʧ] k
2 d b [ʤ] g
3 f š [ʃ]
4 v ž [ʒ]
5 n m nj ng/nk [2]
6 r [1] j
r [1] l lj
s s[3] z z[3]
h

[1] Tengva órë se koristi pred suglasnicima i na kraju reči (odn. u pozicijama kada je r nosilac sloga: između dva suglasnika (prst, krv, trčati); na početku reči pred suglasnikom (rt, rđati); iza samoglasnika u složenicama (zarđati, porvati)). Koristi se i ispred samoglasnika o koje je postalo od l (otro, zastro, groce). rómen pred samoglasnicima, osim u već navedenom slučaju za o (pred svim ostalim o se koristi).
[2] Ova tengva se može koristiti za pisanje n ispred k i g jer u toj poziciji prelazi iz alveolarnog u zadnjonepčani nazal.
[3] Tengve silmë i silmë nuquerna, kao i essë i essë nuquerna su međusobno izmenjive, u zavisnosti da li se nad njima piše tehta ili ne.

Za slova ć, đ i c, mogu se koristiti sledeće tengve:

 
Dodatne tengve za suglasnike

Samoglasnički tehtar znaci se mogu pisati na dva načina: ili (kao u kveniji) nad prethodnim samoglasnikaom ili (kao u sindarinu) nad sledećom tengvom. Dugi samoglasnici se u srpskom jeziku ne razlikuju u pisanju od kratkih, tako da se svi samoglasnici pišu jednako.

 
Tehtar simboli za samoglasnike

Osim samoglasničkih, mogu se menjati i tehte za menjanje vrednosti suglasnika, i to potpisana tilda ili linija za udvajanje suglasnika (kao što je glas j u suprelativima prideva na j - najjači, najjasniji...; ili dvostrukih slova u stranim rečima i iz njih izvedenim složenicama).

 
Tehtar simboli za suglasnike

Prema svim ovde navedenim pravilima, evo primera prvog člana Univerzalne deklaracije o pravima čoveka na srpskom napisanog tengvarom:

 
Primer srpskog teksta na tengvaru

Pojedinačna slova uredi

Tinco (kv. metal) je prvo slovo veštačkog tengvar pisma i prvo slovo serije tincotéma. Ono ima glasovnu vrednost t (t) u svim jezicima u kojima se koristi. U numenijskom obliku vestrona, takođe ima vrednost t, ali mu je ime . Brojčana vrednost slova je 1.

Parma (kv. knjiga) je drugo slovo veštačkog tengvar pisma i prvo je slovo serije parmatéma. Ono ima glasovnu vrednost p (p) u svim jezicima u kojima se koristi. U numenijskom obliku vestrona, takođe ima vrednost p, ali mu je ime . Brojčana vrednost slova je 2.

Calma (kv. lampa) je treće slovo veštačkog tengvar pisma i prvo je slovo serije calmatéma. Ono ima glasovnu vrednost c (izgovara se k, ćir. k) u kveniji i Obliku Belerijanda sindarina (u standardnom, potpunom obliku sindarina ima vrednost ch, odnosno č), a u Obliku Arnora i Gondora se ne koristi. U numenijskom obliku vestrona ima vrednost ch (IPA ʧ, ćir. č), i ime mu je ché (če). Brojčana vrednost slova je 3.

Spoljašnje veze uredi

Windows ispisivači uredi

Ispisivači za tengvar koji koriste većinu fontova koji se mogu naći na Internetu, uključujući i ovde korišćen Tengwar Annatar:

NASTAVAK SLEDI

  • Napomena - za tengvar korišćen font Tengwar Annatar autora Johana Wingea, copyright © 2004
  • Disclaimer - for tengwar used font Tengwar Annatar by Johan Winge, copyright © 2004