Teodor Prodrom Stariji

Teodor Prodrom nazvan Stariji (grčki: Θεόδωρος Πρόδρομος; 1070/1075. - pre 1153), bio je vizantijski pisac poezije iz epohe Komnina.

Dva Teodora Prodroma uredi

Istraživači vizantijske istorije utvrdili su da su u ovom periodu srednjovekovne helenske kulture delovala najmanje dva lica po imenu Prodrom. Obojica su imala dosta zajedničkih crta u svom životu. Mada su gotovo bili savremenici, ipak pripadaju različitim epohama vizantijske istorije 12. veka. Prvi deluje uglavnom tokom vladavine cara Jovana II Komnina (1118-1143), a drugi tokom vladavine njegovog sina Manojla I Komnina (1143-1180). Karl Krumbaher nije poznavao istraživanja o problemu ličnosti Teodora Prodroma te je uvek govorio o pesniku kao o jednoj osobi.

Biografija i delo uredi

Stariji vizantijski pesnik po imenu Teodor Prodrom rođen je u Carigradu između 1070. i 1075. godine, verovatno u vojničkoj porodici. Ta pretpostavka izvodi se na osnovu saveta pesnikovog oca da se opredeli za vojnički poziv. Iz stihova Teodora Prodroma vidimo da je pesnikov deda takođe nosio ime Prodrom, a saznaje se nešto i o ličnosti pesnikovog ujaka Hristosa koji je postao kijevski mitropolit Jovan (1077-1088). U prestonici Prodrom stiče visoko obrazovanje, a među njegovim učiteljima pominje se i Mihailo Italik.

Karijeru je otpočeo u samom Carigradu gde se u mlađim godinama bavio pre svega književnim radom, ali je delovao i kao učitelj. Učio je ćerku cara Aleksija I Komnina, Anu Komninu. Spisateljski rad očigledno mu nije donosio materijalnu korist te je on 1105. godine odlučio da, zajedno sa svojim prijateljem, Stefanom Skilicom, napusti Carigrad i ode u Trapezunt. Međutim, ipak je ostao u Carigradu gde je do kraja Aleksijeve vladavine zadržao svoj ugled i položaj. Prve kompilacije Teodora Prodroma nastale su nakon Aleksijeve smrti (1118), jer je Prodrom stao uz Anu Komninu izazivajući time neraspoloženje Jovana II Komnina. Nakon otkrivanja zavere, Jovan je oprostio svojim potencijalnim neprijateljima, među njima i Prodromu koji se vraća na carski dvor i već 1123. godine piše stihove u čast krunisanja Aleksija, najstarijeg Jovanovog sina. Prodrom je prvih godina Manojlove vladavine zadržao poverenje novog cara, ali je već 1144/5. godine živeo u manastiru Svetog Pavla. Pred kraj života se zamonašio. Umro je pre 1153. godine.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  • Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom 4, Vizantološki institut, Beograd (1971), str. 172-4