Teorija kultivacije
Teorija kultivacije je sociološki i komunikacioni okvir dizajniran da razotkrije trajne uticaje medijske potrošnje, sa primarnim fokusom na televiziju. U svojoj osnovi, teorija postavlja ubjedljivu hipotezu: pojedinci koji ulažu više vremena u gledanje televizije skloni su da percipiraju stvarni svijet kroz sočivo usklađeno sa preovlađujućim prikazima u televizijskim porukama. Ova teorija smatra da je televizija preuzela ulogu koju su porodica, škole i crkve ranije igrale u društvu, što je funkcija inkulturacije[1][2].
Razvoj teorije
urediTeoriju kultivacije je osnovao Džordž Gerbner. Razvijen je da traži uticaj koji televizijski mediji mogu imati na gledaoce. U kasnijim godinama, Gerbnerovo istraživanje proširio je i razvio američki scenarista Lari Gros[3]. Gerbner je 1973. formulisao svoju paradigmu za masovnu komunikaciju koja je uključivala tri vrste analize. Prvi tip analize je analiza sistema poruka. Analiza sistema poruka ima za cilj da identifikuje sadržaj obrazaca poruka na televiziji i medijima. Ovo uključuje fokus na pol, rasu i etničku pripadnost u vezi sa temama, kao što je nasilje. Drugi tip analize je analiza kultivacije koja se definiše kao longitudinalna istraživanja mišljenja ljudi o određenim temama, pri čemu su ključna varijabla nivoi medijske recepcije kao što je gledanost televizije. Većina istraživanja u okviru teorije kultivacije uključuje analizu kultivacije.Treći tip analize je analiza institucionalnih procesa, koja sagledava koje institucije podržavaju i distribuiraju sadržaj u medijima. Ove tri analize su poznate kao teorija kultivacije[4].
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Gerbner, G., Gross, L. 1976a. Living with television: the violence profile. J. Commun. 26 (2): 1 73—99. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ Gerbner, G., Gross, L. 1976b. The scary world of television. PsychoL Today, April: 41-45, 89
- ^ Cultivation Theory: Definition and Examples“. 2022-11-03. Retrieved 2023-04-13.
- ^ Griffin M; Ledbetter, Andrew; Sprarks, Glen (2023).