Teorija razbijenog prozora

Teorija razbijenog prozora je kriminološka teorija koja u sociologiji objašnjava nastanak i širenje vandalizma u socijalnom okruženju.

Napuštena zgrada u Sankt Petesburgu

Sociolozi Džejms K. Vilson i Džordž L. Kelling su 1982. u sociologiju uveli ovu teoriju. Na osnovu ove teorije izvedene su brojne studije, a napisano je i nekoliko naučnih dela koja ju dokazuju.

Teorija razbijenih prozora ukratko glasi: negde u nekom gradu postoji zgrada na kojoj je razbijen jedan ili više prozora. Ukoliko prozore niko ne popravi i oni ostanu razbijeni, postoje velike šanse da će vandali razbiti i ostale prozore. Nakon određenog vremena, u tu zgradu će se i provaliti, a ukoliko niko u njoj ne obitava, neko će se vremenom i bespravno useliti.

Ova teorija pokazuje se i na primeru pločnika: neka osoba baci smeće na ulicu. Ako to smeće niko ne pokupi, ostali ljudi će početi bacati smeće, tako da će nakon nekog vremena ta lokacija postati smetlištem.

Kelling je svoju teoriju dokazao na primeru Njujorka. Najbenigniji vid vandalizma u tom gradu su bili grafiti. Na poziv gradskih vlasti, Kelling je odredio podzemnu železnicu kao područje u kojem se grafiti više neće tolerisati. Nakon stalnog čišćenja grafita, podzemna železnica se prestala vandalizirati na ovaj način. Uspeh ovog eksperimenta je podstakao kasnijeg gradonačelnika Rudolfa Đulijanija na usvajanje teorije koja je bila komplementarna sa njegovom strategijom nulte tolerancije s ciljem iskorenjivanja kriminala. Nulta tolerancija je podrazumevala sečenje kriminala u korenu; prekršaji poput „švercovanja“ u podzemnoj železnici, opijanja ili uriniranja na javnom mestu su se počeli kažnjavati maksimalnim kaznama koje je zakon dopuštao za takvu vrstu prekršaja. Naknadna studija je pokazala kako se stopa kriminala u tom američkom velegradu drastično smanjila nakon uvođenja ovih mera.

Literatura

• Garland, D (2001), The Culture of Control: Crime and Order in Contemporary Society, Chicago, IL: The University of Chicago Press.
• Herbert, Steve; Brown, Elizabeth (September 2006), "Conceptions of Space and Crime in the Punitive Neoliberal City", Antipode 38 (4): 755–77.
• Jacobs, J (1961), The Death and Life of Great American Cities, New York: Vintage Books.
• Ranasinghe, P (2012), "Jane Jacobs' framing of public disorder and its relation to the 'broken windows' theory", Theoretical Criminology 16 (1): 63–84.
• Sampson, RJ; Raudenbush, SW (2004), "Seeing Disorder: Neighborhood Stigma and the Social Construction of "Broken Windows"", Social Psychology Quarterly 67 (4): 319–42.
• Stewart, Gary (May 1998), "Black Codes and Broken Windows: The Legacy of Racial Hegemony in Anti-Gang Civil Injunctions", The Yale Law Journal 107 (7): 2249–79.
• Wilcox, P; Quisenberry, N; Cabrera, DT; Jones, S (2004), "Busy places & broken windows?: Toward Defining the Role of Physical Structure and Process in Community Crime Models", Sociological Quarterly 45 (2): 185–207.
• Wilson, James Q; Kelling, George L (Mar 1982), "Broken Windows: The police and neighborhood safety", The Atlantic, retrieved 2007-09-03 (Broken windows (PDF), Manhattan institute).