Teorije rane i pozne selekcije

Početna istraživanja ukazuju na to da se selekcija pažnje odvija već u prvim fazama obrade. Stoga su različite varijante prvobitnih modela koji su opisivali selekciju informacija i njihovu dalju obradu nazvane teorijama rane selekcije. Najpoznatije su Brodbentova teorija filtera i teorija prigušivanja Trizmanove. Ova istraživanja će dovesti do značajnih uvida o komponentama sistema obrade informacija koje će postati deo modela Atkinsona i Šifrina.[1]

Brodbentova teorija filtera

uredi

Čerijevi nalazi podstiču Brodbenta da izvede seriju exp sa zad. praćenja koji će dovesti do formiranja teorije filtera ili teorije auditivne percepcije. On dihotički emituje niz brojeva (npr. na levom kanalu 6, 3, 8, a na desnom 4, 7, 2), a zadatak ispitanika bio je da reprodukuje brojeve. Pokazalo se da ispitanici bez problema reprodukuju prvo stimuluse sa jednog kanala, a zatim stimuluse sa drugog kanala. Međutim, reprodukcija na osnovu redosleda izlaganja bila je skoro nemoguća.

Brodbent je stoga zaključio da se odvija kategorizacija na osnovu kanala i da ispitanici nisu u stanju da obavljaju dve kognitivne operacije istovremeno što ukazuje na ograničenost sistema. Zato je neophodna selekcija informacija koje će biti prosleđene u dalju obradu koja je serijalna. Činjenica da je reprodukcija uspešna govori da je primljena informacija izvesno vreme zadržana – dok se reprodukuje sadržaj jednog kanala, zadržava se informacija sa drugog kanala. Ovo zadržavanje se odvija u ulaznim kanalima – baferu i vremenski je ograničeno, ako nije prosleđena informacija se gubi. Na osnovu Čerijevih nalaza (jer ispitanici nisu u stanju da reprodukuju sadržaj blokiranog kanala) Brodbent zaključuje da je tu informacija uskladištena u neosmišljenom vidu. Od velikog broja ulaznih kanala samo sa jednog će informacije biti prosleđene u dalju obradu, dok će ostali kanali biti potpuno blokirani. Za selekciju informacija zadužen je filter. On je neophodan jer bi bez selekcije bilo onemogućeno prosleđivanje u sledeću komponentu tj. kanal odluke koji ima ograničene kapacitete.

Komponente Brodbentovog modela:

  • bafer (ulazni kanal) – služi za kratkotrajno zadržavanje informacija, nisu osmišljene, ekvivalent je ehoička memorija
  • filter – služi za selekciju informacija, blokira potpuno sve sem jednog kanala, ekvivalent je selektivna pažnja
  • kanal odluke – ekvivalent je operativnoj memoriji

Da li je filter ipak propustljiv? Model nije uspevao da obuhvati nalaze koji pokazuju da, kada se sistematski manipuliše značenjem sadržaja, dolazi do spontane promene praćenog kanala. U ogledu Moreja ispitanici menjaju praćeni kanal, tj. postaju svesni sadržaja koji se emituje na blokiranom kanalu ukoliko se na njemu pojavi njihovo ime. U ogledima Brodbenta i Čerija kategorizacija je bila zasnovana na dva kriterijuma: ulazni kanal i fizičke karakteristike. Trizmanova emituje različite poruke na dva kanala koje izgovara isti govornik i ispitanici ponovo uspešno reprodukuju samo jednu od emitovanih poruka čime pokazuje da je kategorizaciju moguće zasnovati i na značenju. Trizmanova izvodi eksperiment u kom u jednom trenutku sadržaj praćenog kanala nastavlja na blokiranom. Po završenom exp ispitanici saopštavaju da su za trenutak promenili fokus pažnje i počeli da prate poruku sa blokiranog kanala.

Ukoliko je Brodbentova pretpostavka tačna, ispitanici ne bi trebalo da budu svesni da se poruka nastavila na blokiranom kanalu. Takođe, ako je informacija u baferu neosmišljena nikakve značenjske karakteristike ne bi trebalo da utiču na promene fokusa pažnje. Iste nalaze dobili su i Grej i Vederbern kada ispitanicima dihotički emituju seriju stimulusa koja se sastoji od brojeva i reči, ali tako da se kombinacijom reči s oba kanal dobija smisaoni iskaz. Ispitanici su bili u stanju da reprodukuju iskaze iako su bili emitovani na blokiranom kanalu.[2]

Teorija prigušivanja Trizmanove

uredi

Osnovna ideja je da filter ne blokira informacije sa kanala na koji se ne obraća pažnja, već ih prigušuje. I sa blokiranog kanala informacija se prosleđuje u dublje nivoe obrade, ali je njen intenzitet umanjen.

Pored praćenog i blokiranog kanala model čine:

  • selektivni filter – diskriminiše sadržaj na osnovu fizičkih karakteristika (intenzitet, visina glasa)
  • mentalni rečnik – sadrži predstave reči od kojih svaka ima svoj specifičan prag pobuđenja koji zavisi od subjektivnog značaja za primaoca poruke, pragovi nisu fiksni već zavise od konteksta

Tako reči koje imaju nizak prag pobuđivanja (npr. lično ime) mogu biti registrovane ako su emitovane na blokiranom kanalu. Trizmanova pokazuje da su kapaciteti kanala odluke veći nego što je Brodbent pretpostavljao i anticipira složene interakcije između rane i kasnije obrade, ali ne dovodeći u pitanje osnovne postavke Brodbentovog modela.[3]

Reference

uredi
  1. ^ Kostić 2006, str. 85.
  2. ^ Kostić 2006, str. 86, 87, 89.
  3. ^ Kostić 2006, str. 89, 90, 91.

Literatura

uredi
  • Kostić, Aleksandar (2006). Kognitivna psihologija. Zavod za udžbenike.