Teofilakt Votanijat

Teofilakt Votanijat (grčki: Θεοφύλακτος Βοτανειάτης; umro 1014) je bio vizantijski vojskovođa i upravnik (duks) Soluna.

Biografija

uredi

Jedini istorijski izvor koji pominje Teofilakta Votanijata jeste delo Jovana Skilice. On piše da je Votanijata car Vasilije poslao da na čelu Soluna zameni Davida Arijanita (oko 1014. godine). Car Samuilo poslao je veliku vojsku protiv Soluna. Na čelu joj se nalazio vojskovođa Nestorica. Samuilo nije imao za cilj da osvoji Solun već da odvuče vizantijske snage od napada na strumičku oblast. Teofilakt i njegov sin Mihailo razbili su Nestoricine snage. Ogroman plen stigao je kod cara koji se nalazio u klisuri Klidion. Vasilije je Votanijata poslao da opustoši bregove oko Strumice i da ovlada prelazima na tom mestu. Sloveni su mu postavili zasedu. Kada je ušao u izduženi tesnac, Votanijat je obasut kamenjem i strelama. U tesnacu je i stradao zajedno sa velikim delom vojske. Iz dopune Mihaila Devolskog saznajemo da je Votanijata ubio lično Samuilov sin Gavrilo Radomir. Zlatarski smatra da je Vasilije naredio da se oslepe zarobljenici kako bi se osvetio Samuilu za poraz i pogibiju Votanijata. Na čelu Soluna zamenio ga je Konstantin Diogen.

Moguće da je Teofilakt Votanijat bio deda vizantijskog cara Nićifora III Votanijata. Atalijat je napisao hvalospev o dedi cara Nićifora kao o najsposobnijem, odanom i vernom vojskovođi cara Vasilija II koji je poginuo na bojnom polju ubrzo posle bitke na Belasici. Teofilakt je prema Skilici poginuo u borbama neposredno nakon bitke kod Belasice. Osim toga, otac cara Nićifora zvao se Mihailo (prema Atalijatu), a sin Teofilakta Votanijata prema Skilici takođe se zvao Mihailo.

Izvori

uredi
  • Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom 3, Naučno delo, Beograd (1966)