Tepidarijum (lat. tepidarium) ili prostorija sa toplim kadama jedna je od prostorija Rimskog kupatila — termi čija je osnovna namena aklimatizacija tela kupača između hladnih i vrelih prostorija i bazena.[1]

Tepidarijum iz Pompeje
Na planu termi iz Pompeje tepidarijum je označen u donjem desnom delu

Poreklo naziva uredi

Tepidarijum ili tepidarium je latinska reč nastala od glagola tepeo (biti topao, mlak). Za ovu prostoriju u kupatilu koristi se i izraz cella media, zbog središnjeg položaja prostorije uokviru kupatila.

Namena i karakteristike uredi

Kupač je koristio tepidarijum za:

  •  prilagođavanje temperature tela pre ili posle vrelog bazena,
  • pranje pred vrelo kupanje,
  • sedenje na klupi u toplom prostoru
  • masažu nakon kupanja (mada je za to ponekad postojala i posebna prostorija, unktorijum (lat. unctorium).
  • presvlačenje — kao svlačionica ili salon u zimskom periodu.

Po svom arhitektonskom izgledu tepidarijum može biti različitog oblika, orijentisana prema jugu ili zapadu. Manjih je dimenzija od frigidarijuma i kaldarijuma i uglavnom se nalazi između njih, mada se ponekad nalazi i između apoditerijuma ili frigidarijuma i saune ili sudatorijuma.

Tepidarijum je mogao imati jednu ili više kada, koje su uglavnom pozicionirane u za to posebno građenim nišama.

Tavan tepidarijum je najčešće zasvođen, a prostor je prvobitno bio grejan uz pomoć mangala. Kasnije je zagrevan pomoću podnog grejanja (suspensura) i još kasnije, zidnog grejanja (tubulatio).

Vitruvije u jednom svom delu pominje da tepidarijumi treba da dobijaju svetlost sa severozapada ili juga, jer se ove prostorije najčešće koriste u popodnevnim časovima, kada je Sunce u zenitu.[2]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Inge Nielsen, Thermae et Balnea. The Architecture and Cultural History of Roman Public Baths , Vols. I-II, 2 nd edition, Aarhus University Press, Aarhus. (1993). str. 114.
  2. ^ Inge Nielsen, Thermae et Balnea. The Architecture and Cultural History of Roman Public Baths , Vols. I-II, 2 nd edition, Aarhus University Press, Aarhus. (1993). str. 155.-156.

Literatura uredi

  • Lalović, Jovanović i Ružić 1997 - Anka Lalović, Svetozar Jovanović, Mira Ružić, Romulijana - Gamzigrad. Kasnoantička utvrđena palata. Terme, Starinar n. s. 48, Beograd, 199-208.

Spoljašnje veze uredi