Ustanak Tome Slovena je veliki građanski rat koji je zadesio Vizantiju u periodu od 821. do 823. godine. Tokom ove pobune Carigrad se našao pod opsadom. U vreme ovog događaja Vizantijom je vladao car Mihailo.

Tomin ustanak
Vreme821-823.
Mesto
{{{lokacija}}}

Pozadina

uredi

Toma Sloven bio je maloazijski rob koji je zajedno sa Mihailom II i Lavom V učestvovao u pobuni Vardana Turčina. Tom prilikom im je vidoviti starac predvideo da će pobuna propasti, a da će dvojica od njih postati carevi, dok će treći biti na korak od carskog prestola. Proročanstvo se i ispunilo. Pobuna propada, a Lav i Mihailo postaju carevi. Toma već u vreme Lava V uz podršku rapa sakupio veliku pratnju u kojoj su se nalazili i Arapi, Persijanci, Jermeni, Iberijci i druga kavkaska plemena.

Pobuna je dobila i socijalno-revolucionarni karakter. Toma je u rat išao u ime siromašnog naroda i rešavanja njihovih problema. Time je pokrenuo velike narodne mase ogorčene bedom, visokim porezima i samovoljom činovnika. Kako jedan vizantijski hroničar izveštava "Rob je podigao ruku da ubije svoga gospodara, a vojnik da ubije svoga oficira". Ustanak se brzo proširio u Maloj Aziji, od 6 maloazijskih tema caru su ostale verne samo 2. Tomu je antiohijski patrijarh krunisao za cara što se nije moglo obaviti bez odobrenja kalifa. Podrška teme Kibierota obezbedila je Tomi Slovenu flotu.

Opsada Carigrada

uredi

Već u decembru 821. godine počinje opsada Carigrada koja je trajala više od godinu dana. Ipak, narodne mase nisu bile organizovane za tako veliki korak i zbog toga nisu uspele da probiju carigradske bedeme. Mihailova nadmoćnija vojska je uspela da porazi Tomine snage. Mihailo spas duguje i bugarskom kanu Omurtagu koji je intervenisao u korist Mihaila i rasterao Tomine trupe. Opsada je prekinuta u proleće 823. godine. Time je ustanak slomljen. Toma se povukao u Arkadiopolj sa malim delom vojske. U oktobru 823. godine Toma je uhvaćen i posle mučenja ubijen.

Posledice

uredi

Tomin ustanak koji je besneo 3 godine značajno je oslabio Vizantijsko carstvo i pokazao nam da je Vizantija pored religijskim, bila inficirana i socijalnim vrenjem. Kalif koji je podržavao građanski rat ipak nije uspeo da se organizuje i preduzme veći napad na Vizantiju.

Vidi još

uredi

Literatura

uredi