Trodržavno rešenje

Trodržavno rešenje (Rešenje sa tri države), koje se naziva i egipatsko-jordansko rešenje ili Jordansko-egipatska opcija, predstavlja pristup miru u izraelsko-palestinskom sukobu vraćanjem kontrole nad Zapadnom obalom Jordanu i kontrole nad pojasom Gaze Egiptu.

Istorijat

uredi

Rešenje sa tri države u suštini replicira situaciju koja je postojala između sporazuma o primirju iz 1949. i Šestodnevnog rata 1967. godine. Počevši od 1949. godine, Egipat je okupirao pojas Gaze, Jordan je okupirao Zapadnu obalu, a palestinska arapska država nije postojala. Godine 1950. Jordan je zvanično anektirao Zapadnu obalu i svojim arapskim stanovnicima dao jordansko državljanstvo.[1]

Izvodljivost

uredi

Dok je rešenje sa dve države i dalje preovlađujuća opcija, rešenje sa tri države se postavlja sve učestalijom pošto je održivost rešenja sa dve države više puta dovedena u pitanje. 2009. da su Egipat i Jordan sve više zabrinuti zbog mogućnosti da ponovo preuzmu odgovornost za Gazu i Zapadnu obalu.[2]

U publikaciji Vašingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku iz septembra 2008. godine[3], Giora Eiland je napisala podršku ovom predlogu.

Jordanska vlada oštro se protivi predlozima da Palestinci dobiju jordansko državljanstvo.[4]

Tokom parlamentarnih izbora 2010. godine, jordanski političari su izrazili bojazan da će Jordan biti primoran da ponovo apsorbuje Zapadnu obalu i dodeli državljanstvo njenim stanovnicima, ako se direktni izraelsko-palestinski pregovori 2010. prekinu i palestinske vlasti propadnu. Izražena je i zabrinutost da bi Izrael mogao preferirati ovo rešenje u odnosu na tradicionalno rešenje sa dve države.

Međutim, neki jordanski zvaničnici podržali su jordansku kontrolu nad Zapadnom obalom. U maju 2010, predsednik jordanskog Senata Taher al-Masri je u svom govoru pomenuo „dve ujedinjene obale [reke Jordan], sa Hašemitskom kraljevinom Jordan koja se pojavljuje na obe obale svete reke“.[5]

Zagovornici

uredi

Rešenje sa tri države zagovaraju uvodnik u The Nev Iork Sun-u i Ian Bremmer, od kojih nijedan ne veruje da je rešenje sa dve države ili rešenje sa jednom državom održivo.[6][7]

Bivši američki ambasador pri Ujedinjenim nacijama Džon R. Bolton je predložio „pristup 'tri ​​države', gde se Gaza vraća pod kontrolu Egipta, a Zapadna obala u nekoj konfiguraciji vraća jordanskom suverenitetu”.[8]

Danijel Pajps opisuje „jordansko-egipatsku opciju“ kao „jedinstveno trezven način“ za postizanje mira.[9]

Izraelski poslanik Arije Eldad predložio je da se palestinskim Arapima da jordansko državljanstvo.[4]

Džerald Levin je učestvovao u razgovorima o izgradnji kanala iz Mrtvog mora u londonskom ministarstvu spoljnih poslova i komonvelta u avgustu 1997. Mrtvo more je 430 m ispod nivoa mora, tako da bi se mogao izgraditi kanal za slatku morsku vodu duž reke Jordan. Uz desalinizaciju, poljoprivredni poslovi za milion ljudi u Jordanu, Egiptu i Izraelu bili bi održivi. Prijavljeno je da je Jordan pristao da upravlja između 17% i 21% Zapadne obale, kako bi olakšao izgradnju kanala uz međunarodnu pomoć, što bi povećalo područje Jordana na oko 70% Palestine iz 1918. godine.[10]

Alternativna upotreba fraze

uredi

Fraza rešenje o tri države se takođe koristi ne kao mirovni predlog, već kao opis statusa kvo koji postoji otkako je Hamas preuzeo kontrolu nad Gazom od palestinskih vlasti 2007. godine, ostavljajući tri države pod kontrolom Palestinske uprave. Zapadna obala, Izrael i Gaza pod kontrolom Hamasa na teritoriji zapadno od reke Jordan.[11][12] Drugi, uključujući Kavea L Afrasiabija, tvrde da je Hamasov „puč“ učinio nemogućim rešenje o dve države, i zagovaraju regulisanje statusa kvo u tri stalne suverene države.[13] U julu 2012. objavljeno je da Hamas razmatra proglašenje nezavisnosti uz podršku Egipta.[14]

Reference

uredi
  1. ^ Karsh, Arafat's War, 43.
  2. ^ "Crisis Imperils Two-State Plan, Shifting a Balance", Michael Slackman, The New York Times, January 11, 2009.
  3. ^ http://www.washingtoninstitute.org/download.php?file=PolicyFocus88.pdf page xii [mrtva veza]
  4. ^ a b "Jordan summons Israeli ambassador on bill"[mrtva veza], Herb Keinon, Jerusalem Post, May 26, 2009.
  5. ^ Nahmias, Roee (1995-06-20). „Jordanian official speaks of 'State of two banks'. Ynetnews. Ynetnews.com. Pristupljeno 2014-02-02. 
  6. ^ "Three-State Solution", editorial of The New York Sun, June 19, 2007.
  7. ^ "A difficult plan whose time has come", Ian Bremmer, International Herald Tribune, June 15, 2007.
  8. ^ "The Three-State Option", John R. Bolton, The Washington Post, January 5, 2009. "Let's start by recognizing that trying to create a Palestinian Authority from the old PLO has failed and that any two-state solution based on the PA is stillborn."
  9. ^ "Solving the 'Palestinian Problem'", Daniel Pipes, Jerusalem Post, January 7, 2009.
  10. ^ „Milennium Project - The Quest”. www.milenniumproject.com. 
  11. ^ "A Three State Solution?" Arhivirano 2008-06-08 na sajtu Wayback Machine, Michael Moran, Council on Foreign Relations, June 19, 2007.
  12. ^ "The three-state solution: Separating Gaza from the West Bank makes more historical sense than forming a unified Palestinian nation", Jacob Savage, Los Angeles Times, June 20, 2007.
  13. ^ "The death of the two-state solution", Kaveh L Afrasiabi, Asia Times, June 20, 2007.
  14. ^ „Report of possible Gaza independence stirs debate”. Al Arabiya. 31. 7. 2012. Arhivirano iz originala 2012-10-14. g. Pristupljeno 26. 11. 2012. 

Literatura

uredi
  • Karsh, Efraim. Arafat's War: The Man and His Battle for Israeli Conquest. New York: Grove Press, 2003.