Tufuri su mrazne travne humke nastale zamrzavanjem vlage u tlu u kompleksu specifičnih uslova (hladna klima sa čestim fluktuacijama temperature ispod i iznad 0C, redovno i povećano snabdevanje vlagom, odgovarajući geološki sastav, deblji pedološki pokrivač sa travnom vegetacijom).

Definicija uredi

Polazeći od definicije zemljišta kao sredine u kojoj se odvijaju procesi zamrzavanja i odmrzavanja, da je to heterogeni, disperzni sistem u čiji sastav ulaze sva tri agregatna stanja: čvrsto, koje predstavlja mineralni skelet (drobina, primarni i sekundarni minerali, biljni i životinjski ostaci), tečno, koje obuhvata vodu u zemljištu predstavljenu rastvorima u obliku koloida, molekula i jona i gasovito, koje čini vazduh, uglavnom sastavljen od azota, kiseonika i vodene pare, posebno treba naglasiti da je ono šupljikavo, porozno telo, ispresecano u svim pravcima velikim brojem različitih po obliku i veličini i međusobno povezanih međuprostora kojima se vrši trasport vlage i gasova. Najveći deo vlage u tlu vezan je za čvrste čestice (vezana voda) u vidu opne ili membrane, sastavljene od više stotina slojeva molekula vode, povezane adheziono-absorpcionim silama koje uslovljavaju mehanička svojsta bliska čvrstom telu, pa se i zamrzavanje odvija pri nižim temperaturama od 00C .

Mehanizmi uredi

Glavni mehanizmi kretanja vlage pri zamrzavanju su kristalizaciono-opnasti i vakuumsko-filtracioni. Kristalizaciono-opnasti mehanizam migracije vlage zasnovan je na mehanizmu kristalizacionih sila (sposobnost narastajućih kristala da privlače vodu iz nezamrznutih delova) i membranskom mehanizmu (gradijent vlažnosti, formiran na granici zamrznutog i nezamrznutog sloja zemljišta uzrokuje migraciju vlage ka frontu zamrzavanja – od čestica sa debljim opnama vezane vlage ka česticama sa tanjim opnama). Vakuumsko-filtarcioni mehanizam naročito deluje u uslovima višekratnog zamrzavanja i odmrzavanja. Tako, prilikom kravljenja (led se pretvara u vodu) smanjuje se zapremina i stvara se vakuum ka kojem započinje filtracija vode iz nezamrznutih delova. Sledeče zamrzavanje fiksira pristiglu vodu, što pri višekratnom ponavljanju dovodi do formiranja sočiva i proslojaka leda. Ukoliko su uslovi vlaženja povoljni, obezbeđen je neograničen rast ledenih tela. Granične zone ovakvih ledenih tela su predstavljene mrežom lednih jezičaka koji se kao igle uklinjavaju među čestice tla. U određenim uslovima takav led-cement se obrazuje samo u porama i pukotinama tla, bez narušavanja prvobitnog položaja čestica tla, ali je češći slučaj da led ne samo da ispunjava pore u potpunosti, već im i povećava dimenzije, razarajući prvobitnu strukturu tla. Takav mehanizam obrazovanja ledenih tela u tlu i njegovog izdizanja ili nadimanja poznat je kao s egregacioni, za razliku od injekcionog, gde je rast leda uslovljen doticanjem podzemne vode.

Rasprostranjenost uredi

Tufuri se javljaju na širokim, zaravnjenim presedlinama, po blago nagnutim stranama uvale, vrlo su česte i po samom prostranom dnu uvale, uvek vezane za deblji pedološki sloj i kompaktni travni pokrivač. Na jednom su mestu omanji, gusto načičkani, već na sledećem koraku razorenog temena, malo dalje međusobno zbijeni i gotovo srasli. Velika morfološka raznovrsnost na malom prostoru je u početku zbunjivala, ali nam je i pomogla da rekonstruišemo sve evolutivne faze. Izdvojene su dve velike grupe tufura, jedni svežeg izgleda, očuvani i nešto manjih dimenzija, drugi stariji, sa razorenim temenom. Prvi su nazvani mladi, drugi razoreni.

Na Prokletijama su tufuri dosta česti i sreću se kako po zatvorenim kraškim depresijama (Žljeb, Rusolija, Hajla, Nedžinat, Lumbardska planina, Sjekirica, Mokra planina), tako i na visokim prevojima i površima (Rusolija, Koprivnik, Hajla, Velika Podina, Bogičevica) i u cirkovima u izvorištima reka (Jelenak Bjeluhe, Raški do Dečanske Bistrice, izvorište Kožnjarske Bistrice, izvorište Erenika, Babino Polje, Volušnica).[1] Najdetaljnije su proučeni i opisani na Rusoliji.Čitava je visokoplaninska oblast Rusolije (2382 m) sastavljena od krečnjaka i tokom morfološke evolucije znatno modifikovana serijom visokih fluvio-denudacionih površi (2350 m, 2200 m), a tokom poslednjeg ledenog doba bila je pokrivena platoskim lednikom kraškog tipa. To je teritorija bora krivulja (Pinus mugo), ali je on u velikoj meri iskrčen za potrebe intenzivnog sezonskog pašarenja, koje je poslednjih decenija u odumiranju i njegovi zahtevi za srednjom go temperaturom su oko 2.5 do 10C, a na otkrivenim planinskim rudinama 2 do -1.30C .Planinske rudine na karbonatima našle su svoj optimum iznad gornje šumske granice i u mozaiku sa borom krivuljem. Pripadaju redu Crepidetalia dinaricae Lakušić 64 sa tipičnim asocijacijama Carici-Crepidetum dinaricae, Gentiano-Dryadetum octopetalae i Carici laevis-Helianthemetum alpestris (F. Rexhepi, 1988). Srednje godišnje temperature na staništima asocijacija ovog ekosistema variraju oko 00C i kako je to slikovito predstavio R. Lakušić sa saradnicima (1987) vrste iz ovih biocenoza možemo uzgajati u frižideru.

Reference uredi

Literatura uredi

  • AMIDžIĆ L., BELIJ S. (1998):Dryadeto–Leontopodietumnivale, nova asocijacija glacijalnih refugijuma visokoplaninske oblasti Prokletija. Ekologija 33 (Supplementum):39-46, Beograd
  • BALLANTYNE C. K. (1981): Periglacial landforms and environments on mountains in the Northern Highlands of . Ph. Doctoral Thesis, , 593 pp.
  • BALOBAEV V. T. (1964): Teploobmen mërzlыh gornыh porod s atmosferoй pri naličii rastitelъnogo pokrova. V kn. „Teplovыe processы v mërzlыh gornыh porod“, pp. 39–52, Moskva
  • BELIJ S. (1990):Tufuri na Maja Rusoliji. Zbornik referatov 5. znanstvenog posvetovanja geomorfolgov Jugoslavije: „Geomorfologija in geoekologija", Krško, 18-23. juni,
  • BENNINGHOFF W. S. (1952): Interaction of vegetation and soil frost phenomena. Arctic, 5, pp. 34–44, Arctic Institute of North America,
  • BROLL G., TARNOCAI C. (2002): Turf hummocks on . 17th World Congress of Soil Science, Symposium 43, Paper 1049,
  • VAN VLIET-LANOE B., BOURGEOIS O., DAUTEUIL O. (1998): Thufur formation in northern and its relation to Holocene climate change. Permafrost and Periglacial Processes, 9, 4, pp. 347–365, John Wiley &Sons