Tuđmanizam
Tuđmanizam je oblik hrvatskog nacionalizma. Franjo Tuđman ga je definisao kao nekomunistički nacionalizam sa „revizioniranom hrvatskom istorijom“. [1] Prema hrvatskom istoričaru Ivi Bancu, tuđmanizam objedinjuje sve oblike hrvatskog antiliberalizma, odnosno hrvatski fašizam i hrvatski komunizam. [2] Hrvatski politikolog Slaven Ravlić definiše tuđmanizam kao naziv i za ideologiju i za režim. [2] Prema Ravliću, ideologija sadrži elemente deifikacije hrvatskog naroda koju je započeo Ante Starčević, nastavak konzervativne tradicije 20. veka koja odbacuje liberalnu demokratiju, i mešavinu ideja koje zastupa neokonzervativizam [3] Režim koji je rezultirao bio je autoritaran, stvorio je oblik drugarskog kapitalizma i bavio se stvaranjem ideološke hegemonije. [3]
„Revizija hrvatske istorije“ zasnivala se uglavnom na Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji. [1] Spoznaja da će za uspostavljanje nezavisne hrvatske države biti potrebna pomoć i hrvatskih nacionalista i hrvatskih komunista, dovela je do takozvane politike pomirenja koju su prihvatili Tuđman, kao i Maks Luburić i kasnije Bruno Bušić. [4]
Moderna hrvatska istorija videla je tri procesa. Prvi proces je bila detitoizacija, nakon čega je 1989. godine započela tuđmanistička era i trajala do 2000. godine i era nakon smrti Franje Tuđmana i nakon što je Ivo Sanader postao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Za vreme Sanaderovog predsednikovanja u Hrvatskoj je započeo proces detuđmanizacije koji je trajao do njegovog istupanja iz stranke. Nasledila ga je njegova zamenica Jadranka Kosor, a HDZ je u maju 2012. izabrao novog predsjednika Tomislava Karamarka, koji je najavio tuđmanizaciju HDZ-a. [5]
Reference uredi
- ^ a b MacDonald 2002, str. 100.
- ^ a b Ravlić 2006, str. 112.
- ^ a b Ravlić 2006, str. 113.
- ^ Plevnik, Danko (2013-01-05). „Desna koža - Piši Tuđman, pamti Boljkovac i Manolić”. Slobodna Dalmacija (na jeziku: Croatian). Pristupljeno 2013-04-14. „[Tuđman je išao] tragovima Maksa Luburića, koji je uvidio da bez pomirenja s komunistima neće doći do pomirenja svih Hrvata, što je preuzeo Bruno Bušić, Tuđmanov istomišljenik s Instituta za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, ubijen od strane emigrantsko-udbaških snaga koje su nadzirale tokove pomirenja.”
- ^ Opačak-Klobučar, Tamara (8. 5. 2012). „Karamarko: Ni za Pavelića ni za Tita, moramo se vratiti Tuđmanu”. Večernji list (na jeziku: Croatian). Pristupljeno 14. 6. 2012.
Literatura uredi
- MacDonald, David Bruce (2002). Balkan Holocausts?: Serbian and Croatian Victim-Centred Propaganda and the War in Yugoslavia. Manchester University Press. ISBN 9780719064678.
- Ravlić, Slaven (jun 2006). „Eponimizacija ideološke promjene u Hrvatskoj 1989-2005.” [The Eponymisation of Ideological Change in Croatia 1989-2005] (PDF). Anali Hrvatskog politološkog društva (na jeziku: Croatian). 2 (1). Pristupljeno 15. 6. 2012.