Tjuner je podsistem koji prima radio frekventne talase (RF) kao radio stanica i konvertuje u odgovarajuću frekvenciju, uglavnom nižu, koja se koristi na izlazu. Emitovani AM/FM signali obično dovode srednju frekvenciju (IF) direktno u demodulator koji pretvara radio signal u audio frekvencijski signal koji se može ubaciti u pojačalo da bi se pokrenuo zvučnik. Složeniji prenosi poput PAL/NTSC (TV) , digitalni radio, DVB-T/DVB-S /DVB-C (digitalni tv) itd, koriste širi frekvencijski opseg, često sa nekoliko podnosilaca. Oni se koriste unutar prijemnika kao prelazna frekvencija (IF). Sledeći korak je obično ili obrada podnosilaca poput stvarnih radio prenosa ili odabiranje čitavog opsega sa A/D brzinom brže od Nikvistove brzine, čija je minimalna vrednost dvostruka frekvencija IF. Tjuner se takođe može odnositi na radio prijemnik ili samostalnu audio komponentu koje su deo audio sistema, a može biti povezan na zasebno pojačalo.

Otvoren VHF/UHF televizijski tjuner. Kontakt za antenu je sa desne strane

Dizajn uredi

Najjednostavniji tjuner se sastoji od kalema i kondenzatora spojenih paralelno, pri čemu imamo promenljiv ili kondenzator ili kalem. Ovo stvara rezonantno kolo koje reaguje na naizmeničnu struju na jednoj frekvenciji. U kombinaciji sa detektorom, poznatim i kao demodulator (dioda D1 u krugu), postaje najjednostavniji radio prijemnik, koji se često naziva i kristalni set.

 
Induktivno kuplovani kristalni set
 
TV tjuner priključen na sega uređaj

Kod starijih modela je realizovano podešavanje pomoću mehanički upravljanih promenljivih kondenzatora. Na kondenzatoru za podešavanje se nalazi nekoliko odseka, da se podesi nekoliko prijemnika ili da se omogući prebacivanje između različitih frekvencijskih opsega. Moderni radio tjuneri koriste superheterodinski prijemnik sa podešavanjem izabranim podešavanjem frekvencije lokalnog oscilatora. Ovaj sistem pomera radio frekvenciju koja vas zanima na fiksnu frekvenciju tako da se ona može podesiti pomoću opsega filtra sa fiksnom frekvencijom. Kasnije su korišćene i metode fazno zaključane petlje, sa mikroprocesorskom kontrolom.

FM radio opseg (88 - 108 MHz u većini zemalja) je oko 100 puta veći u odnosu na AM opseg i pruža dovoljno prostora za opseg od 50 KHz. Ta širina opsega je dovoljna za prenošenje oba stereo kanala sa skoro čitavim rasponom sluha. [1]

AM/FM uredi

Većina ranijih modela tjunera je dizajnirana i proizvedena tako da prima samo AM radio signal. Kako je FM postao sve popularniji, ograničenja AM-a postajala su sve očitija, a FM je postao primarni fokus slušanja, posebno za stereo i muzičko emitovanje. U Evropi, gde se drugi radio-frekventni opseg koristi za dugotalasno emitovanje, tjuneri se mogu opremiti i standardnim srednjim talasom i dodatnim opsegom dugog talasa. Međutim, radio sa samo srednjim talasom su takođe uobičajeni, posebno u zemljama u kojima nema dugotalasnih emitera. Retko se prodaju radio stanice sa samo dugotalasni FM , ali bez opsega srednjeg talasa. Neki tjuneri mogu biti opremljeni sa jednim ili više pojasa kratkog talasa.

Elektronski tjuner uredi

Elektronski tjuner je uređaj koji podešava deo radiofrekvencijskog spektra primenom napona ili odgovarajućih digitalnih kodnih reči. Ova vrsta tjunera zamenjuje mehaničke tjunere koji su podešeni ručnim podešavanjem kapaciteta ili induktivnosti u podešenim krugovima. U praktičnijem i svakodnevnom smislu, radio ili televizor koji je podešen ručnim okretanjem dugmeta ili kotača sadrži ručni tjuner u koji se pruža osovina tog dugmeta ili kotača. Moderni elektronski tjuneri takođe koriste varaktorske diode kao elemente za podešavanje, ali naponi koji menjaju kapacitivnost dobijaju se iz digitalnog u analogni pretvarač pokretanog mikroprocesorskim ili fazno zaključanom petljom (PLL). Ovaj moderan oblik omogućava veoma precizno podešavanje i zaključavanje na slabim signalima, kao i numerički prikaz podešene frekvencije.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „ivtvdriver.org - This website is for sale! - main page Resources and Information.” (PDF). dl.ivtvdriver.org. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 10. 2013. g. Pristupljeno 2019-09-21.