Udica je predmet kojim se lovi riba, bilo zaglavljivanjem u njihovim ustima, ili, što je ređe, kačenjem za telo ribe. Ribari vekovima koriste udice da bi lovili slatkovodne i morske ribe. 2005. godine, „Fobrs“ je uvrstio udicu među 20 glavnih alata u istoriji čoveka.[1] Udice su uglavnom zakačene za neku vrstu najlona za pecanje ili mamac koji povezuje ulovljenu ribu sa ribarom. U svetu ribolova postoje razne vrste udica. Veličine, dizajni, oblici i materijali se svi razlikuju u zavisnosti od planirane svrhe udice. Udice se proizvode u razne svrhe, od uobičajenog pecanja do ograničenih i specijalizovanih aplikacija. Udice su napravljene tako da drže razne vrste veštačnog, obrađenog, mrtvog ili živog mamca, i predstavlja podlogu za lažne predstave ribine lovine; ili su zakačene za druge uređaje koji predstavljaju lovinu.

Anatomija ribolovačke udice.

Istorija uredi

udica od koske iz Kamenog doba.
Tradicionalna udica od koske maorskog naroda na Novog Zelanda.

Udicu ili neki sličan predmet je najverovatnije čovek pravio i koristio mnogo hiljada godina. Najstariji pronađeni primerci udica su iz Palestine, iz perioda oko 7000. godine pre nove ere. 2011. godine, arheolozi su u pećini Džerimalaj u Istočnom Timoru pronašli najstariju udicu na svetu, udicu od školjke staru između 16.000 i 23.000 godina.[2] Rana pisana referenca koja se odnosi na udicu je pronađena zajedno sa referencom o Levijatanu u Knjizi o Jovu, 41:1 (oko 2000. godine pre nove ere); „Možeš li levijatana udicom izvaditi?“ Udice su pravljene od raznh materijala, među kojima su drvo, životinjske[3]ili ljudske kosti, roga, školjke, kamena, bronze, metala, sve do današnjih materijala. U mnogo slučajeva, udice su pravljene od nekoliko materijala da bi učvrstio snagu i dobre osobine svakog materijala. Norvežani su sve do 1950-ih godina koristili klekino drvo da bi pravili udice za manić. Kvalitetne metalne udice su se u Evropi pojavile u 17. veku, i tada pravljenje udica počinje da bude zadatak specijalista.[4]

Anatomija i konstrukcija uredi

Delovi udice su: njen vrh - oštar kraj koji penetrira usta ili meso ribe; bodlja - produžetak u suprotnom pravcu u odnosu na vrh koji osigurava da se riba neće otkačiti; oko - kraj udice koji je povezan sa najlonom za pecanje ili mamcem; luk i vrat - deo udice koji povezuje vrh i oko; i otvor - razdaljina između drške i vrha. U mnogo slučajeva, udice se opisuju koristeći ove nazive za njene delove. Na primer: široki razmak, 2X duga drška, tup vrh, udica za mamac sa okom okrenutim nadole.

Savremene udice se sada uglavnom prave od visokougljeničnog čelika legiranim vanadijumom, ili od nerđajućeg čelika, u zavisnosti od njene svrhe. Većina kvalitetnih udica je prekrivena nekim slojem koji ne korodira. Otpornost na koroziju je važna ne samo dok se udica koristi, posebno u slanoj vodi, već i tokom njihovog skladišenja. Takođe, premazivanje ovim dodatnim slojem koristi kao se dodavanje boje i daje estetsku vrednost udici. U najmanju ruku, udice napravljene za korišćenje u slanoj vodi se premazuju providnim lakom, mada mogu biti premazane zlatnom, niklovanom, teflonskom, limenom i drugim bojama. Mastad, na primer, proizvodi udice u 6 boja, među kojima je i crna.[5]

Vrste udica uredi

 
Razne vrste udica.

Postoji veliki broj raznih vrsta udica. Na najmanjem nivou, postoje udice za mamac, udice za mušičarenje i udice za najlon. U okviru tih opštih kategorija postoji veliki broj vrsta ubica osmišljenih u različite svrhe. Vrste udica se razlikuju po obliku, materijalu, vrhu i bodlji, a vrsta oka zavisi isključivo od njene svrhe. Kada se dizajniraju individualne vrste udica, posebne karakteristike svakog dela udice se dizajniraju u odnosu na način pecanja za koji će se koristiti. Na primer, nežna udica za suvo mušičarenje se pravi od tanke žice sa suženim okom zato što je težina u ovom slučaju vema važan faktor. S druge strane, Karlis ili Aberdin udice za mamce od lake žice koriste tanku žicu da bi smanjile izazivanje povrede mamcu, dok težina ovde nije ključan faktor, te se ne koristi suženo oko. Mnogi faktori utiču na dizajn udice, a među njima su otpornost na koroziju, težina, snaga, ufikasnost kačenja, da li se udica koristi za posebnu vrstu mamca, sa posebnom vrstom najlona ili za različite stilove mušičarenja. Za svaku vrstu udice, postoje okviri prihvatljivih veličina. Za sve vrste udica, veličina varira od 32 (najmanje) do 20/0 (najveće).

Oblici i imena uredi

Oblici i imena udica se razlikuju kao što se i same ribe razlikuju. U nekim slučajevima, udice se identifikuju svojim tradicionalnim ili istorijskim imenom, kao na primer, Aberdin, Limerik ili O'Šognesi. U drugim slučajevima, udice se identifikuju ili nose u nazivu jednu ili više svojih fizičkih karakteristika. Neki proizvođači jednostavno daju brojeve svojih modela udica i ukratko opišu kada se koristi, te navode njene karakteristike. Na primer:

  • „Orlova kandža“: 139 je držač za mamce, ofset, oko nadole, dva parčeta, srednja žica
  • „Laserski oštra“: L2004EL je morska kružna udica, širok otvor, nije ofset, prstenasto oko, laka žica
  • „Mastad model“: 92155 kljunasta udica za mamac
  • „Mastad model“: 91715D je O'Šonesi džig udica, sa uglom od 90 stepeni
  • „TMC model 300“: traka D/E, 6XL, teška žica, bronza
  • „TMC model 200R“: Nimfa i ravno oko za suvo mušičarenje, 3XL, standardna žica, poluspušten vrh, bronza

Oblik drške udice može da varira od ravnih do raznih savijenih, prelomljenih ili uvijenih. Ovi različiti oblici potpomažu u nekim slučajevima lakšu penetraciju udice u telo ili usta ribe, kod imitacija mušica, a potpomažu i snagu zadržavanja mamca. Mnoge udice koje se koriste da drže mrtav ili veštački mamac imaju razdvojeni vrat koji pravi bodlju radi bolje penetracije u ribu. Opisi udica mogu da sadrže i dužinu drške kao standardnu, dodatno dukačku, 2XL, kratku, i td., i veličine žice kao što su fina žica, dodatno teška, 2X teža, i td.

Obične, duple i trostruke udice uredi

 
Udice zakačene za veštačke mamce.
 
Mušičasta udica za lososa kao podloga ga "Zelenog gorštaka", klasičnu veštačku mušicu za lososa.

Udice su dizajnirane kao obične udice, sa jednim okom, jednim vratom i jednim vrhom; duple udice — jedno oko sa dva vrata i dva vrha; ili trostruke udice — jedno oko sa tri vrata i ravnomerno raspoređenim vrhovima. Duple udice se prave od jednog istog parčeta žice i mogu, a i ne moraju imati svoje vratove spojene zbog veće snage. Trostruke udice se prave dodavanjem jedne udice bez oka na duplu udicu, pa se zatim sva tri vrata spapaju zajedno. Duple udice se koriste za neke veštačke mamce, i to su udice koje se tradicionalno koriste za mušice kojim se lovi atlantski losos, mada se generalno ne koriste mnogo. Trostruke udice se koriste za razne vrste veštačkih mamaca, kao i pravih mamaca raznih vrsta.

Oblici i imena udica za mamac uredi

Oblici i imena udica za mamac su Lososovo jaje, Kljun, O'Šognesi, Držač mamca, Ajkulina udica, Aberdin, Karlisl, Šaran kuka, Tunin krug, Cirkularna udica, Dugi vrat, Kratki vrat, J udica, udica-hobotnica I Džobi udica za veliki lov.

Oblici i imena udica za mušice uredi

Imena udica za mušice su Sprout, Snek, Limerik, Kendal, Viking, Kapetan Hamilton, Barlit, Plivajuća nimfa, Savijena leđa, Savršenstvo modela, Kil, i Kink-drška.

Vrhovi i bodlje uredi

Vrh udice je verovatno najbitniji deo udice. On mora penetrirati u ribu i osigurati da bude ulovljena. Vrsta vrha i njegova dužina utiču na to koliko dobro će sama udica penetrirati u ribu. Bodlja utiče na to koliko duboko će vrh penetrirati, koliko pritiska je potrebno za njenu penetraciju i na kraju, snagu držanja udice. Vrhovi udica se oštre mehanički ili hemijski. Neke udice nemaju bodlju. Istorijski, mnoge antičke udice su bile bez bodlje, ali se danas udice bez bodlje koriste da bi se uklaljanje udice i puštanje ribe učinilo manje stresnim po ribu. Vrhovi udica se takođe opisuju i kroz njihovu udaljenost od vrata udice. Uvijena udica ima razmak nalevo, ravan vrh i nema razmak, a naopaka udica ima razmak nadesno.

Udicama treba upravljati sa puno pažnje, s obzirom da se za nju može zakačiti i sam korisnik. Ako se bodlja udice zavuče duboko u prst, izvlačenje udice će pocepati meso. Postoje tri metode za vađenje udice. Prva zahteva sečenje mesa da bi se udica izvadila. Druga zahteva sečenje oka udice, a zatim guranje ostatka udice kroz meso, a treća zahteva primenu pritiska na vrat udice prema mesu prilikom čega se udica prilagođava već napravljenoj rupi u prstu; udica se ovom metodom vadi iz prsta istom putanjom kojom je u prst i ušla.

Vrste vrhova udica uredi

Vrhovi udica se uglavnom nazivaju ovim imenima: igleni vrh, umotan, šuplji, koplje, kljun, mini-udica, polu-savijena i ivica noža. Neka druga imena vrhova udica se koriste za brendiranje od strane proizvođača.

Oči uredi

 
Okrenute nagore, nadole i prave oči

Oko udice, mada neke udice čak i nemaju oko, je tačka u kojoj se vrh udice povezuje sa linijom. Dizajn oka udice služi uglavnom ili za snagu i težinu ili za prezentaciju. Postoje različite vrste oka na udicama. Tipične vrste oka sadrže oko u obliku oka ili prstena, lemljeno oko je potpuno zatvoreno, zapušeno oko koje smanjuje težinu, kružno oko se tradicionalno nalazi na udicama za mušičarenje lososa, igleno oko, kraj u obliku koplja nema oka uopšte, već spljoštenu površinu koja dozvoljava vezivanje snel čvora na udicu. Oči udice se takođe mogu nalaziti na različitim mestima, tri najčešća načina su okrenuto ka vratu, nadole ili pravo.

Veličina uredi

Ne postoje internacionalno priznati standardi za udice, tako da se veličina razlikuje od proizvođača do proizvođača. Međutim, u okviru spektra udica jednog proizvođača, veličine su standardivozane.

Veličine udica se uglavnom definišu numeričkim sistemom koji postavlja udicu veličine 1 u sredini skale veličina. Manje udice se objašnjavaju velikim celim brojevima (na primer, 1, 2, 3...). Veće udice se obeležavaju rastućim celim brojevima koje prati kosa crta i nula (na primer, 1/0, 2/0, 3/0...) onako kako raste i njihova veličina. Brojevi predstavljaju relativne veličine, uglavnom se povezuju sa otvorom (razdaljina od vrha do vrata). Najmanja dostupna veličina je 32, a najveća 20/0.

Galerija uredi

Proizvođači udica uredi

Tabela sa proizvođačima udica
Proizvođač Lokacija Imena brendova Vrste
O. Mustad i sin Norveška Mustad Sve vrste slatkovodnih, morskih, sportskih i komercijalnih udica.
Tiemko, Ink. Japan TMC udice za mušice
Gamatsu Japan Gamatsu Sve vrste slatkovodnih, morskih, sportskih i komercijalnih udica.
Rajt i Megril Ko. Sjedinjene Američke Države Igl Klou, Lejzer Trokar Sve vrste slatkovodnih, morskih, sportskih i komercijalnih udica.
Anglers sportska grupa Sjedinjene Američke Države Daiči, Tru-Trn, Ekspoint Udice za mušičarenje, sportske udice
Ouner američka korporacija Sjedinjene Američke Države Ouner Sve vrste slatkovodnih, morskih, sportskih i komercijalnih udica.
Rapala VMC Finska VMC Udice za žive i veštačke mamce, trostruke udice
Partrič Rediča Engleska (U vlasništvu FišingMeters Ltd.-a)[6] Partrič Sve vrste slatkovodnih, morskih, sportskih i komercijalnih udica.
Bastar mamci Ko. Sjedinjene Američke Države Spintek udice Sve vrste slatkovodnih, morskih, sportskih i komercijalnih udica.
M-art kovo Češka republika M-art Udice za mušičarenje i lov na slatkovodnu ribu, male serije po narudžbini

Reference uredi

  1. ^ „Forbes Ranks Fish Hook 19th In History of Civilization”. Arhivirano iz originala 22. 01. 2009. g. Pristupljeno 03. 09. 2013. 
  2. ^ Najstarija udica za pecanje na svetu pronađena u pećini u Istočnom Timoru Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. decembar 2011), Australian Geographic, 25 November 2011
  3. ^ Hogan (2008) Morro Creek, The Megalithic Portal, ed. by A. Burnham
  4. ^ „Mustad Hook History”. Arhivirano iz originala 08. 07. 2007. g. Pristupljeno 03. 09. 2013. 
  5. ^ „Mustad About Hooks - Wire”. Arhivirano iz originala 26. 02. 2009. g. Pristupljeno 03. 09. 2013. 
  6. ^ „Ptica se vratila u gnezdo”. Arhivirano iz originala 1. 11. 2010. g. Pristupljeno 9. 11. 2010. 

Literatura uredi

  • Wakeford, Jacqueline (1992). Fly Tying Tools and Materials. New York: Lyons & Burford, Publishers. ISBN 978-1-55821-183-4) Proverite vrednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć). 
  • Dunaway, Vic (1973). Vic Dunaway's Complete Book of Baits, Rigs & Tackle. Miami, FL: Wickstrom Press. ISBN 978-0-936240-12-1. 
  • Dalrymple, Byron W. (1976). How to Rig and Fish Fish and Natural Baits. New York: Funk & Wagnalls. 
  • Larson, Dr. Todd E.A. (2007). The History of the Fish Hook in America, Volume 1: From Forge to Machine. Cincinnati: The Whitefish Press. ISBN 978-0-9815102-3-1) Proverite vrednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).