Urokljivac je prema starim verovanjima srpskog naroda, osoba koja poseduje magijsku moć da pogledom nanese zlo, zbog čega se govorilo da te osobe imaju zle oči ili loše oči. Njihov pogled se nazivao urokljiv, a njegovo dejstvo urok.

Postojanje urokljivaca je prisutno u svim krajevima koje su naseljavali Srbi.

Verovanja

uredi

Najčešće se verovalo da ni sam urokljivac nije svestan zla koje prouzrokuje, odnosno da on to ne čini sa namerom, već da je prirodno takav ili da pati od zavisti.[1] Kao krajnji cilj nečijeg uroka mogle su doći propast na određenom životnom planu, bolest ili smrt.

Žrtve urokljivaca su najčešće bili lepi, dobri, bogati i uopšte po nečemu uspešni ljudi, kao i mala deca.

Protiv uroka se najčešće koristio konac crvene boje, koji se vezivao oko ruke ili kasnije sata. U pojedinim krajevima, majke bi deci odevale rasparanu odeću, poput čarapa različitih boja, kako bi ih zaštitile od uroka. Mnogi bi nosili i neku amajliju protiv uroka, koja je mogla biti religijski simbol (krstić oko vrata, ikonica), nešto iz prirode...

Decu koja bi se često budila noću uplakana ili imala sličnih strahova, roditelji bi vodili na salivanje strave.

Izvori

uredi
  1. ^ Bandić, Dušan (2004). Narodna religija Srba u 100 pojmova. Beograd: Nolit. str. 119—122.