Uspavanka (narodna lirska pesma)
Uspavanke se ubrajaju u običajne i porodične narodne lirske pesme koje su pevaju detetu pred spavanje kako bi imalo lake i prijatne snove. Najčešće ih pevaju majke, ali i bake, sestre i tetke.
Sadržaj uspavanke usmeren je na iskazivanje ljubavi prema detetu, željama da brzo odraste i da uvek bude zdravo, lepo i srećno.
Majka Jovu u ruži rodila
Majka Jovu u ruži rodila
ružica ga na list dočekala,
bela vila u svilu povila,
a pčelica medom zadojila,
lastavica krilom pokrivala:
nek je rumen ko ruža rumena,
nek je bijel ko bijela vila,
nek je radin ko pčela malena,
nek je hitar kao lastavica[1].
Uspavanke se pevaju još dok je dete u kolevci i kad nije svesno sadržine pesme, ali i kasnije kada, već od druge i treće godine života oseća delimično i smisao reči, ali više melodiju.[2] Ovo potvrđuje i Milan Šević u svojoj knjizi Dečja književnost srpska: „[...] Majke su i nerazumnoj deci pevale krasne uspavanke, kasnije im govorile, šta im pojedini prsti kazuju, učile ih molitvicama u vezanu slogu i drugim detinjskim stihovima i slikovima, te time već zarana budile u njima estetičko čuvstvo, i, dok još nisu znala čestito ni govoriti, navikavale na ritam i na blagoglasnost”.[3]
Poreklo uspavanke
urediMože se pretpostaviti da uspavanke vode poreklo iz pradavnih vremena, kada je čovek još proizvodio samo difuzne glasove. Kasnije se razvijala pod uticajem posleničkih pesama, kao i svih onih kod kojih je bio izrazit proizvodno-magijski karakter.
U periodu varvarstva, uspavanka se bogatila sadržinom, a tragovi magije su i dalje bili vidljivi. Majka se bojala uroka, pa je želela da zaštiti svoje dete, naročito za vreme sna:
Spavaj, čedo, rodila te majka
U gorici đe se legu vuci,
čelica te medom zadojila,
b’jela vila zlatu baba bila,
u svilene pelene povila,
muškijem te opasala pasom,
dala tebe kapu vučetinu,
vučju kapu i od orla krilo,
i na kapi svakojaka bilja,
a najviše devojačkog smilja,
kad mi budeš momak za ženidbu,
da te niko ureći ne može.
Spavaj, spavaj, san te prevario,
prije tebe nego tvoju majku,
san u bešu, a nesan pod bešu,
uroci ti pod nogama bili,
mome zlatu ništa ne udili,
naudili u gori hajduku,
uroke ti voda odnijela,
mome čedu zdravlja donijela,
donijela zdravlja i napredak,
da mi bude zdravo i napredno![2]
U doba klasne diferencijacije društva uspavanka je izražavala odgovarajuće želje. Majka je sada uspavankom priželjkivala da joj dete živi bogatim i raskošnim životom. Za svog sina nije želela samo lepu devojku, već je htela da se orodi sa samim carem, jer je njenom sinu priličila samo carska ćerka.
U nekim uspavankama, pored težnje za bogatim i raskošnim životom, izražavana su i prefinjena osećanja majke odgajane u visokim društvenim redovima u doba nagomilanih materijalnih bogatstava putem robnonovčane razmene[4]:
Nina, Jovo, moje čedo drago!
Nina, nina, u šikli bešiku,
Tvoja beša na moru građena,
A za skupe pare kupovana;
Gradila je tri majstora mlada:
Jedan teše, drugi bojatiše,
Treći meće sjajno ogledalo,
Da s’ ogleda Jovanova majka,
Kada šika u bešici Jova:
Nina, Jovo, ti živio majci!
Reference
uredi- ^ Milutinović, Ljubomir (2016). Književnost za djecu. Banja Luka: Filozofski fakultet. str. 58.
- ^ a b Obradović, Slavoljub (2005). Književnost za decu 1. Aleksinac: Viša škola za obrazovanje vaspitača. str. 79—80.
- ^ Šević, Milan (1911). Dečja književnost srpska. Novi Sad. str. 274—275.
- ^ Urošević, Milivoje (1980). Narodna književnost. Gornji Milanovac: Kulturni centar. str. 119.