Ušća čovekovog srca

Ušća čovekovog srca su anatomski otvori pomoću kojih srčane pretkomore i komore komuniciraju međusobno ili sa plućnom arterijom, aortom, gornjom i donjom šupljom venom i plućnim venama.[1] Srce kao dvofazna mišićna pumpa svojim ritmičkim kontrakcijama prima krv iz vena, i potiskuje je kroz svoje šupljine (pretkomore i komore) u arterije. Taj proces između pojedinih delova srca i cirkulacije ostvaruje uz pomoć srčanih ušća, koje ne samo da propuštaju krv već služe i kao ventili koji regulišu jednosmeran protok krvi, i time sprečavaju njeno vraćanje u prostore iz kojih je ona prehodne istisnuta (komore, pretkomore, krvni sudovi).[2]

Ušća čovekovog srca
Srčana ušća
Detalji
Identifikatori
Latinskivalvulae cordis
Anatomska terminologija

Pretkomorno-komorna ušća

uredi

Pretkomorno-komorna ušća, su srčani otvori pomoću kojih pretkomore komuniciraju sa komorama. Na ovim ušćima se nalazi valvularni aparat (srčani zalisci), koji sprečavaju vraćanje krvi iz komora u pretkomore. Na desnom pretkomorno-komornom ušću je trolisni (trikuspidalni) zalistak lat. valvula tricuspidalis, a na levoj dvolisni (mitralni) zalistak (lat. valvula mitralis).

Trolisni zalistak

uredi

Trikuspidalna valvula ili trolisni zalistak (lat. valvula tricuspidalis), reguliše protok krvi između desne pretkomore i desne komore. Sastoji se od tri listića; prednjeg (A) zadnjeg (P) i septalnog (S), Septalni zalistak je najmanji, i povezan je sa kratkim hordama uz pregradni zid, i odgovarajući papilarni mišić. Prednji i zadnji zalisci su veći. Broju zalistaka odgovara i broj papilarnih mišića (prednji, septalni i zadnji papilarni mišić)

Dvolisni zalistak

uredi

Dvolisni zalistak koji zbog sličnosti sa biskupovom mitrom nosi naziv mitralna valvula (lat. valvula mitralis), omogućava kiseonikom obogaćenoj krvi da iz pluća preko leve pretkomore pređe u levu komoru. Sastoji se od dva zalistka; jednog ventralnog ili aortnog (A1,2,3) i jednog zadnjeg (P1,2,3) i dva pripadajuća papilarna mišića lat. mm. papillares).

 

Arterijska ušća

uredi

Otvori na arterijskim ušćima tj aorti - aortni zalistak i plućnoj arteriji - plućni zalistak (polumesečasti zalisci) su tvorevine preko kojih leva i desna komora komuniciraj sa plućnom arterijom i aortom. Ova dva zalistka sprečavaju vraćanje krvi iz aorte i plućne arterije u levu odnosno desnu komoru. Na ovim ušćima se nalaze po tri polumesečasta (seminularna) zalistka, koji formiraju prepreke u obliku „lastinog gnezda“ i koje u dijastoli krv u aorti, odnosno plućnoj arteriji, raširi u vidu „džepa“ što sprečava povratak istisnute krvi u srčane komore.

 
Aorni zalistak, sa tri polumesečasta lista

Aortni zalistak

uredi

Levo arterijsko ušće sa aortnim zalistkom (lat. valva aorte) je otvor preko koga leva komora komunicira sa aortom, i omogućava kiseonikom obogaćenoj krvi da iz leve komore uđe, u najveći krvni sud u telu, aortu.

Sastoji se od tri polumesačasta listića, koja se označavaju (LCC, RCC, NCC).[3]

Plućni zalistak

uredi

Desno arterijsko ušće sa plućnim zalistkom (lat. valvula pulmonalis) je otvor preko koga desna komora komunicira sa plućnom arterijom. Ona omogućava regulaciju protoka krvi iz desne komore u plućne arterije. Kroz njega protiče krv koja se u plućima obogaćuje kiseonikom. Plućni zalistak, sastoji od tri polumesečasta listića, koji se označavaju (AC, LC, RC).

Ušća gornje i donje šuplje vene

uredi

Na gornjoj strani desne pretkomore nalazi se ušće gornje šuplje vene (lat. ostium v. cavae superioris), a na donjoj ušće donje šuplje vene (lat. ostium v. cavae inferioris) i venačnog (koronarnog) sinusa.

Ušća plućnih vena

uredi

Na zadnjem zidu leve pretkomore nalaze se četiri ušća plućnih vena (lat. vv. pulmonales sinistra et vv. pulmonales dextra).

Mehanizam zatvaranja srčanih ušća

uredi
 
Analiza rada srčanog zalistka

Zalistci zatvaraju odnosno otvaraju ušća u određenoj fazi srčane akcije. Faza punjenja krvlju naziva se dijastola, a faza kontrakcije srčanog mišića i pražnjenje šupljine naziva se sistola.[4]

U fazi dijastole pretkomore, komora je u fazi sistole. Tada su trolisni zalistak i dvolisni zalistak na pretkomorsko-komorskim ušćima zatvorene, a plućni zalistci i aortnai zalistak na arterijskim ušćima otvorene i komora se prazni.

U fazi sistole pretkomora, komora je u fazi dijastole. U tom su trenutku trolisni zalistak i dvolisni zalistak otvorene, a plućni zalistak i aortni zalistak zatvoreni i komora se puni krvlju.

Srčano pumpanje je proizvod ritmičke kontrakcije i opuštanja srčanog mišića, koji se naziva miokardijum. Pri kontrakciji zida pretkomora ili komora, zid se pomera unutar srca i potiskuje krv u komore. Ovaj pritisak tečnosti unutar komora primorava krv da napusti srce, i mišići koji čine zid pretkomore ili komore se opuštaju i primaju novu količinu krvi. Mišići zidova komora su deblji, jer za razliku od pretkomora (koje moraju da usmere krv do komora), komore usmeravaju krv do svih organa u organizmu, od najbližih do najdaljih, i zato moraju da imaju veću masu kako bi ostvarili veću snagu pumpanja.

Takođe, mišićni zid leve komore je deblji od desne, jer desna komora pumpa krv samo u pluća, dok leva komora pumpa krv u ostatak organizma. Pretkomore i komore sa obe strane srca (leve i desne) su odvojene pretkomorsko-komorskim zalistcima. Uloga ovih zalistaka je da kontrolišu tok krvi, tj. regulišu protok krv tako da ona teče iz pretkomore u komoru, a nikako u obrnutom smeru, iz komore u pretkomoru. Pretkomorsko-komorski zalistci se otvaraju i zatvaraju kao rezultat cikličnih promena pritiska sa svakim otkucajem srca. Kada je pritisak u pretkomori viši od onog u komori, zalistak se otvori, u suprotnom zalistak je zatvoren.

Mehanizam zatvaranja i otvaranja srčanih ušća
 
Krv iz venskog sistema dospeva u desnu pretkomoru, potom prelazi u desnu komoru, koja je potiskuje u pluća ili mali krvotok (prikazano plavim strelicama) Krv iz pluća prvo dospeva u levu pretkomoru, zatim u levu komoru koja potom krv potiskuje u aortu ili veliki krvotok (prikazano crvenim strelicama)

Izvori

uredi
  1. ^ Šercer, Ante (1967). Anatomija srca U:Medicinska enciklopedija: Sol-Z. Jugoslavenski leksikografski zavod. 
  2. ^ Levy, Matthew N.; Berne, Robert M. (1997). Cardiovascular physiology (7th izd.). St. Louis: Mosby. ISBN 978-0-8151-0901-3.
  3. ^ Sliver MA, Roberts WC. Detailed anatomy of the normally functioning aortic valve in hearts of normal and increased weight. Am J Cardiol. 1985; 55:454–61.
  4. ^ Malouf JF, Edwards WD, Tajik AJ, Seward JB. Functional anatomy of the heart. In: Fuster V, Alexander RW, O’Rourke RA, et al, eds. The heart. 11th ed. New York, NY: McGraw-Hill, 2004; 75–83.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi