Filmska ekipa

група људи које запошљава продукцијска компанија за сврху продуцирања филма

Filmska ekipa (franc. Équipe) je grupa ljudi različitih zanimanja, koji učestvuju u proizvodnji jednog filma. To je osnovna organizaciono-tehnološka jedinica za proizvodnju filma.

Filmski studio Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, foto: Ivan Grujić

Filmska ekipa se svaki put iznova konstituiše za proizvodnju samo jednog filma, zbog stvaralačkih, organizacionih i ekonomskih razloga. Za različite vrste filmova, formiraju se različite ekipe. Najstandardniju strukturu imaju ekipe dugometražnih igranih filmova jer igrani film sadrži oko 50 filmskih zanimanja i specijalizacija, ali broj članova ekipe zavisi od složenosti projekta.[1]

Ukoliko se radi o filmu sa velikim – tehnološkim zahtevima, ekipa će imati više stotina članova i nekoliko hiljada saradnika – statista.

Sastav ekipe uredi

Sastav ekipe je izuzetno raznolik, jer se u njoj nalaze svi nivoi stručnosti i obrazovanja, od nekvalifikovanih radnika, preko specijalista u oblasti filma, do vrhunskih umetnika, a po godinama starosti u ekipi se sreću akteri od ranog dečjeg uzrasta do najviše starosne dobi.

Na istom zadatku se, dakle, okupljaju, s jedne strane, stručnjaci za neku od tehničkih disciplina, i sa druge, umetnici u oblasti filma, muzike ili literature.[1]

Etape proizvodnje filma i angažovanje određenih članova ekipe uredi

Šema - Sastav filmske ekipe - Leksikon filmskih i televizijskih pojmova, ur. Babac, Marko, 1993.

Svoj proizvodni zadatak, ekipa obavlja tokom više faza proizvodnje:

  1. prethodne pripreme,
  2. opšte pripreme,
  3. neposredne pripreme,
  4. perioda snimanja i
  5. obrade.

Tokom ovih faza proizvodnje, ekipa se postepeno formira i osipa, jer je napuštaju svi oni koji su završili svoj deo posla. Pun sastav ima samo u periodu snimanja.

Iako ekipa predstvlja oragnizaciono – tehnološku celinu sa jasno određenim zadatkom, u njoj uočavamo manje celine koje obavljaju delimično zaokružene poslove.

Sektori organizacije filmske ekipe uredi

Ovi timovi usmerene specifične delatnosti u sastavu filmske ekipe zovu se sektori. Tako postoje:

  • sektor režijereditelj, pomoćnik reditelja, asistenti reditelja i sekretar režije;
  • sektor kameredirektor fotografije, snimatelj (švenker), asistenti kamere;
  • sektor organizacijedirektor filma / vođa snimanja, pomoćni direktor filma, pomoćni direktor snimanja, sekretar ekipe, evidentičar (analitičar), blagajnik, daktilograf, lekar, nabavljač (ekonom), magacioner, vozači, bifedžija i kurir;
  • sektor scenografijescenograf, asistent scenografa, filmski arhitekta, rekviziter – nabavljač, scenski rekviziter, scenski majstor, scenski radnici, dekorateri, scenograf opreme, scenograf specijalnih efekata, scenograf realizator;
  • sektor kostimografijekostimograf (slikar kostima), asistent kostimografa, slikar maski, masker, šminker, asistent šminkera, frizer, vlasuljar, garderoberi;
  • sektor tona – snimatelj tona, mikroman, tonski kamerman i tonski inženjer itd.[2]

Svaki sektor ima rukovodeće i odgovorno lice u nadležnosti sektora. Pri formiranju ekipe, rukovodilac sektora ima presudnu ulogu i pravo odabira članova svoga sektora. [1]

Proces rada filmske ekipe uredi

  1. Ekipa počinje da deluje kao nezavisna produkcijska jedinica nakon što je scenario definitivno prihvaćen.
  2. Režiser kreira knjigu snimanja na osnovu koje se sastavlja produkcioni zapisnik u čijoj izradi učestvuje najuži deo ekipe (reditelj, direktor filma, glavni snimatelj, scenograf, kostimograf, pomoćnik reditelja, sekretar režije i, u muzičkim filmovima, kompozitor). U toj fazi se vrši izrada operativnog plana za produkciju filma po danima i lokacijama, izbor scenografskih objekata, odabir glumaca (eventualno i audicija).
  3. Tokom snimanje, ekipa radi u najvećem sastavu.
  4. Prilikom obrade filma u rad se uključuje montaža (montažer sa svojim pomoćnicima) i
  5. sektor za obradu zvuka (snimatelj zvuka, muzički direktor, kompozitor, dirigent, izvođači muzike i specijalnih zvučnih efekata).[2]

Istorijski razvoj filmske ekipe uredi

U prvim godinama istorije filma, ekipa je bila neuporedivo manja. U početku je to bila samo jedna osoba, koja je istovremeno bila reditelj, snimatelj i organizator snimanja, a takođe je radila montažu i laboratorijsku obradu filma.

Već sredinom prve decenije 20. veka, rasprostranjivanjem filma, ukrupnjavaju se i potrebe tržišta i zahtevi publike, pa se ekipa povećava.

Sa prelaskom u industrijsku proizvodnju filma, dolazi do profilisane sistematizacije i specijalizacije filmskih profesija. Većina članova tima vezuje se stalnim ugovorom za producenta, a počinju da se javljaju i klasne (sindikalne) organizacije koje određuju opšte uslove za zaključivanje ugovora između članova ekipe i producenta.

Kasnije, daljim razvojem industrujske proizvodnje, filmska ekipa počinje da deluje kao samostalna ekonomska jedinica, koja svoje odnose sa producentom, pored pojedinačnih ugovora, reguliše i posebnim kolektivnim ugovorom i u određenoj meri učestvuje u raspodeli prihoda filma. Daljim razvojem odnosa između producenta i ekipe, kao i odnosa unutar same ekipe, nastaju samostalne filmske radne zajednice koje u pravnom smislu zastupaju samostalnog producenta određenog filma.[2]

Ekipa dokumentarnog filma uredi

Ekipa za snimanje dokumentarnih filmova nema čvrsto utvrđen standardni oblik jer su i dokumentarni filmovi vrlo različiti po tematici i složenosti.

Ekipa koja snima, na primer, Olimpijske igre imaće preko stotinu članova, ali će je najčešće sačinjavati: reditelj, snimatelj, asistent snimatelja, organizator, montažer, snimatelj zvuka, rasvetljivač i poneko od pomoćnog osoblja.[1]

Ekipa animiranog filma uredi

Ekipa za snimanje animiranih filmova, bitno se razlikuje od igranih i dokumentarnih filmova i sadrži zanimanja koja se ne susreću u ostalim delovima kinematografije:

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Babac, Marko, ur. (1993). Leksikon filmskih i televizijskih pojmova. Beograd: Naučna knjiga : Univerzitet umetnosti. str. 135—136. 
  2. ^ a b v „Filmska enciklopedija”. filmska.lzmk.hr. Pristupljeno 2022-11-26.