Filota Parmenionov

Filota, Parmenionov sin (grč. Φιλώτας, do 330. p. n. e.) je bio makedonski vojskovođa i general Aleksandra Makedonskoga.[1] Otac mu je bio Aleksandrov najvažniji general Parmenion. Zapovedano je elitnom jedinicom makedonske teške konjice, koja je stalno pratila Aleksandra Makedonskoga u svim bitkama. Optužen je za zaveru protiv Aleksandra, pa je pogubljen.[2] Pokazao je nemar da prijavi zaveru protiv Aleksandra Makedonskoga. Aleksandar je tada naredio da se ubije i njegov otac Parmenion, jer se bojao njegove reakcije nakon Filotinoga pogubljenja.[3][4]

Balkanski pohod uredi

Njegov otac Parmenion bio je drugi u liniji komandovanja makedonske vojske. Pre prelaska u Aziju Filota je komandovao samo delom makedonske konjice. Kada je opkolio Ilire i Klitiju Ilirca u Peliju Aleksandar je poslao Filotu Parmenionovoga sa konjicom da štiti vojsku, koja je krenula u snabdevanje. Glaukija je zauzeo planine oko ravnice u kojoj je bio Filota sa svojom vojskom, pa se našao u opasnosti. Aleksandar je onda morao da ih spasava.

Osobine uredi

Prema Plutarhu Filota je bio hrabar i istrajan ratnik. Odlikovao se darežljivošći i bio je odan svojim prijateljima. S druge strane bio je naduven, ponosio se svojim bogatstvom i razmetao se svojim ponašanjem i odevanjem.[traži se izvor] Njegova naduvenost je kasnije doprinela njegovom padu.

Pohod u Maloj Aziji uredi

Njegov otac Parmenion je izgleda pomogao Aleksandru Makedonskom da dođe na vlast nakon atentata na Filipa II Makedonskoga. Parmenion je zbog toga ostao drugi čovek u makedonskoj vojsci, a omogućio je i svojim sinovima najviše položaje. Filota Parmenionov je dobio položaj komandanta makedonske teške konjice. U bici kod Granika bio je na čelu desnog krila pored strelaca i Agrijana. Prilikom opsade Mileta uspešno je uz pomoć konjice i tri brigde pešadije sprečavao persijsku flotu da se iskrcava kraj Mikale. Nikanor ih je sprečavao u miletskoj luci. Pošto persijska flota nije mogla da se snabdeva ni vodom ni hranom, morali su da odu. Kasnije je prilikom opsade Halikarnasa učestvovao i u neuspelom napadu na Mind. Učestvovao je u bici kod Isa, ali ništa specifično nije zabeleženo o njegovoj ulozi.

Egipatska afera uredi

Tokom egipatskoga pohoda počeo je da priča protiv Aleksandra Makedonskoga. Imao je kao ljubavnicu Antigonu, rodom iz Makedonije, koju je zarobio njegov otac kod Damaska. Njoj je mnogo toga ispričao protiv Aleksandra. Sve velike uspehe pripisivao je svome ocu i sebi, a o Aleksandru je govorio kao o detetu koje njima ima da zahvali za sve uspehe. Antigona se izbrbljala, pa je to preko nekih poznanika dočuo i Krater, pa na kraju i sam Aleksandar Veliki. Aleksandar se pretvarao da za to nije čuo. Kada je kasnije 330. p. n. e. bio teško optužen tada se i Ptolemej Soter setio da je čuo da svašta priča o Aleksandru, ali sve to tada nije smatrao ozbiljnim.

Kasniji pohodi uredi

U bici kod Gaugamele 331. p. n. e. ponovo je zapovedao elitnom makedonskom konjicom, ali detalji njegova učešća nisu zabeleženi. Za vreme bitke kod Persijskih vrata 330. p. n. e. Aleksandar je sa velikim delom vojske zaobilazio Ariobarzanove snage, a Filota je dobio zadatak da zajedno sa Koinom, Poliperhonom i Amintom pokuša da premosti reku Araks.

Filotina zavera uredi

Jedan od kraljevih prijatelja Dimno naljutio se na kralja Aleksandra Velikoga i odlučio je da organizuje zaveru. Dimnov prijatelj otkrio je zaveru svome bratu Kebalinu, koji je odlučio da lično obavesti kralja. Kebalin je pokušao da dođe do Aleksandra preko Filote, ali Filota nije obavestio kralja. Prema Plutarhu Kebalin i njegov brat su dva puta dolazili, a Filota im je govorio da kralj ima važnijega posla. Njih dvojica su ipak preko nekoga drugoga došli do Aleksandra i obavestili ga i o zaveri, ali i o Filoti. Prema Diodoru Kebalin je obavestio Filotu o zaveri, a Filota je obećao da će sve reći Aleksandru, ali nije to učinio. Nakon toga Kebalin je preko jednoga od kraljevih paževa obavestio Aleksandra. Aleksandar Makedonski je naredio da se uhapse Dimno i Filota. Dimno je izvršio samoubistvo. Filota je poricao da je učestvovao u zaveri i govorio je da se radi o nemaru.

Suđenje i pogubljenje uredi

Prema Kurciju Rufu odluku o Filoti donela je skupština od 6.000 Makedonaca. Prethodno su saslušali argumente obe strane. Krater je iznosio najteže optužbe protiv Filote. Krater je govorio da je Aleksandar odavno trebalo da se čuva Filote Parmenionova i da treba da se čuva od neprijatelja iznutra. Hefestion je isto tako bio neprijateljski raspoložen. Mrzili su Filotu duže vreme. Predlagali su i da se Filota podvrgne mukama. Filota je pod mukama priznao zaveru. Koin je bio Filotin šurjak, ali ipak ga je teško optuživao. Ptolemej Soter i Aristobul su svedočili da je Filota bio sumnjiv još od egipatskoga pohoda, ali da su tada imali poverenja u njega zbog njegova oca Parmeniona. Skupština Makedonaca osudila je Filotu na smrt. Diodor kaže da su tada osudili i Parmeniona na smrt, ali Arijan i Kurcije Ruf ne pominju takvu odluku. Aleksandar je smatrao da je opasno da Parmenion ostane živ kada je Filota pogubljen. Parmenion je zapovedao velikom vojskom i čuvao je ogromnu zarobljenu persijsku riznicu. Aleksandar je poslao poverljive ljude na trkačkim kamilama da ubiju Parmeniona pre nego što bi saznao za Filotino pogubljenje. Kada su stigli ubili su Parmeniona. Filota i Parmenion su bili poznati kao kritičari Aleksandrovih orijentalnih običaja, pa postoji mogućnost da je Aleksandar iskoristio Filotinu povezanost sa zaverom da ga eliminiše.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Heckel, Waldemar (2005-10-26). The Marshals of Alexander's Empire (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-1-134-94265-7. 
  2. ^ Sanchez, Juan Pablo (27. 9. 2018). „How suspicion and intrigue eroded Alexander's empire”. History Magazine. National Geographic. Pristupljeno 27. 1. 2019. 
  3. ^ Roisman, Joseph (2011-12-19). Ancient Greece from Homer to Alexander: The Evidence (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. ISBN 978-1-118-30095-4. 
  4. ^ Bowden, Hugh (2014-07-24). Alexander the Great: A Very Short Introduction (na jeziku: engleski). Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-101636-3. 

Literatura uredi

Izvori uredi