Foker T.IX (nem. Fokker T.IX) je bombarderski avion napravljen u Holandiji. Avion je prvi put poleteo 1939. godine. Bio je prvi holandski avion potpuno metalne konstrukcije[1].

Foker T.IX
Avion Foker T.IX u letu
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Naoružanje
Uveden u upotrebu1939.
Povučen iz upotrebe1940
Statusneaktivan
Prvi korisnik Holandija ratno vazduhoplovstvo
Broj primeraka1
Dužina16,50
Razmah krila24,70
Visina5,10
Površina krila88,30
Prazan6.500
Normalna poletna11.200
Klipno-elisni motor2 x Bristol Hercules 14-cil.
Snaga2 x 1.025 kW
Brzina krstarenja398 km/h
Maks. brzina na Hopt440 km/h
Dolet2.720 km
Plafon leta8.000 m
Osnovno1 x 20 mm top 4 h 12,7 mm FN mitraljeza
Bombe40h50;/20h100;/10h200;/6h300kg = 2.000kg ili 2 h torpeda

Projektovanje i razvoj uredi

 
Crtež aviona Foker T.IX u 3 projekcije
 
Motor Bristol Hercules aviona Foker T.IX

Projektovanje aviona Foker T.IX je započeto 1938. godine na zahtev vazduhoplovstva Holandske istočne Indije koja je htela da zameni svoje dotrajale bombardere Martin. Avion je zamišljen kao prvi projekat potpuno metalnog bombardera kompanije Foker. Bio je to monoplan srednjeg konzolnog krila sa dvostrukim verikalnim stabilizatorima i kormilima pravca, stajnim trapom koji se može uvlačiti u toku leta aviona. Avion su pokretala dva radijalna vazduhom hlađena motora Bristol Hercules sa 14 cilindara (dupla zvezda) snage 1.375 KS (1.025 kW) smeštenih na krilima i trokrake metalne elise. T.IX je prvi put poleteo 11. septembra 1939, ali je u aprilu 1940. tokom testiranja oštećen kada je udario u vrata hangara. Naredna nemačka invazija na Holandiju (10. maj.1940.) zaustavila je popravku i dalji razvoj ovog aviona[2].

Tehnički opis uredi

Trup aviona je oblog poprečnog preseka. Noseća struktura aviiona je momokok konstrukcija sa rebrima i uzdužnim vezama od duraluminijuma i oblogom od aluminijumskog lima. Elementi noseće strukture aviona su međusobno spojeni zakivcima. Trup aviona je napravljen kao centroplan, trup aviona i deo krila sa gondolama motora čine jednu celinu na koju se vezuju polukrila. U kljjunu aviona je smešten navigator koji je ujedno tobđija jer upravlja topom kalibra 20 mm. Iznad njega se nalazi pilotska kabina u kojoj je pilot radio-telegrafista i gornji strelac sa udvojenim mitraljezom kojim štiti zadnju gornju sferu aviona. U trupu aviona se na podu nalazi otvor kroz koji je pucao donji strelac čiji je zadatak zaštita donje sfere aviona. U trupu se nalazi bomboluk u koga se može smestiti 2 tone bombi različitih kalibara.

Pogonska grupa: U gondolama na krilima su smešteni motori, rezervoari i hladnjaci za ulje i svi ostali uređaji i instalacije neophodne za pravilan rad motora. Motori su radijalni, vazduhom hlađeni Bristol Hercules sa 14 cilindara raspoređenih u dve zvezde sa po 7 cilinadara. Snaga ovih motora je 1.025 kW svaki. Na vratilu ovih motora su naglavljene trokrake metalne elise promenljivog koraka. Motori su obloženi kapotažom sa klapnama koje obezbeđuju optimalno hlađenje motora, regulacijom vazdušne struje oko cilindara motora.

Krila su potpuno metalne konstrukcije sa dve ramenjače i metalnim rebrima. Krila su trapezastog oblika sa zaobljenim krajem velike su debljine tako da se u njihove šupljine mogu smestiti rezervoari za gorivo i svi potrebni uređaji i instalacije neophodni za upravljanje avionom i motorima. Obloga krila je od aluminijumskog lima zakivcima pričvršćena za noseću konstrukciju krila. U gondolama krila su smešteni motori a u prostor iza motora se uvlače točkovi i noge stajnog trapa za vreme leta. Krila su opremljena krilcima (elronima) i zakrilcima. Njihova konstrukcija je isto kao i krila noseća konstrukcija od duraluminijumskih elemenata a obloga od aluminijumskog lima pričvršćena zakivcina. U krila su ugrađeni reflekrori i poziciona svetla na krajevima.

Repne površine: Na trup aviona sa gornje strane je pričvršćen jedan horizontalni stabilizator za koga je pričvršćeno kormilo dubine. Na krajevima horizontalnog stabilizatora pričvršćena su dva verikalna stabilizatora sa kormilima pravca. Konstrukcija i izrada svih elemenata repa su isti kao i krila.

Stajni trap: Prednji točkovi su vezani za konstrukciju motora i u toku leta se uvlače u gondolu iz motora. Točkovi su opremljeni kočnicama i niskopritisnim gumama a noge stajnog trapa uljno pneumatskim amotizerima. Uvlačenje točkova u gondole se obavlja hidrauličnim uređajem. Na repu aviona je bio postavljen samopodesivi točak kao treća oslona tačka aviona. On se u toku leta ne uvlači u trup aviona.

Naoružanje Predviđeno je da avion ima streljačko naoružanja koje se sastoji od jednog topa na pramcu kalibra 20 milimetara i po dva udvojena mitraljeza za zaštitu gornje i donje zadnje sfere aviona. Predviđeno je da avion može da ponese 2.000 kg bombi različitih težina u trupu aviona ili dva torpeda. Prototip je testiran bez naoružanja[3].

Verzije uredi

Avion je napravljen samo u jednom primerku (prototip).

Operativno korišćenje uredi

Prilikom nemačke okupacije Nemci su zarobili ovaj avion odneli ga u Nemačku, podrobno ga ispitali i dalja sudbina mu nije poznata[4].

Zemlje koje su koristile avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Литература uredi

  • The Illustrated Encyclopedia of Aircraft (Part Work 1982-1985). Orbis Publishing.
  • NĚMEČEK, Václav. Fokker T-IX. Letectví a kosmonautika. Červenec 1979, roč. LV., čís. 14, s. 550.

Спољашње везе uredi