Fransoa Divalije poznat i kao Papa Dok (fr. François Duvalier; Port o Prens, 14. april 1907Port o Prens, 21. april 1971) je bio haićanski političar i diktator.

Fransoa Divalije
Fransoa Divalije
Lični podaci
Datum rođenja(1907-04-14)14. april 1907.
Mesto rođenjaPort o Prens, Haiti
Datum smrti21. april 1971.(1971-04-21) (64 god.)
Mesto smrtiPort o Prens, Haiti
UniverzitetUniversity of Haiti, Univerzitet Mičigena

Ime "Papa Dok" je preuzeo dok je radio kao doktor u selima gde je bio veoma dobar prema pacijentima te je postao otac (Papa) iako je doktor (Dok)[1]. Za predsednika republike izabran je 1957. godine. Ugušio svaku opoziciju. Izmenio je ustav i zaveo diktaturu, a 1964. proglasio se za doživotnog predsednika.

Biografija

uredi

Fransoa Divalije rođen je 14. aprila 1907. godine u Port o Prensu, glavnom gradu Haitija. Završio je Medicinski fakultet na Haitiju gde je bio lekar sve do 1943. godine kada je ušao u politiku podržavajući Sjedinjene Države. Još od svog rada 1934. bio je pod uticajem mističara Lorimera Denisa. Tada je počeo da promoviše crni nacionalizam i vudu magiju kao osnove kulture naroda Haitija.

Zbog podrške koju je pružao predsedniku Durmasaisu Estimeu, Divalije je imenovan za generalnog direktora Nacionalne službe za javno zdravlje 1946. godine. Obavljao je više funkcija u periodu do 1950. godine kada je vojna hunta svrgla predsednika Estimea[1].

Divalije je za predsednika izabran septembra 1957. godine promovišući politiku crnog nacionalizma. Ipak po stupanju na dućnost smanjio je vojsku kako bi organizovao ličnu stražu nazvanu "Tonton Makute" (Ime je dobila po mitskom haićanskom baukeju koji grabi ljude i čini da nestanu zauvek) koja je ubila, mučila i zarobila stotine političkih i druih protivnika.

Iako je Divalije stvorio kakvu takvu "stabilnost" njegov režim je bio izuzetno represivan i pribegavao je zatvaranju i mučenju političkih protivnika i "protivnika države". Nakon srčanog udara 1959. Divalijea je zamenio njegov najbliži saradnik Klement Barbot kog je po oporavku Divalije uhapsio (Barbot se kasnije u zatvoru ubio)[1].

Godine 1961. održavaju se namešteni izbori nakojima Divalije osvaja mandat (sa završetkom 1967) ali se već 1964. godine proglašava doživotnim predsednikom. Iako su ga u početku podržavale, Sjedinjene Države su 1967. ukinuli pomoć Haitiju, a Divalije umire 1971. godine nakon čega ga je nasledio sin Žan Klod Divalije poznatiji kao "Bejbi Dok".

Teror režima

uredi

Po stupanju na vlast i formiranju Tonton Makuta, Divalije je zatvorio većinu političkih protivnika u tvrđavu Dimanče, u kojoj su mučeni i surovo ubijani. Opozicija je bila minimalna i svi su bili potčinjeni Divalijeu, dok oni koji nisu to hteli su uglavnom ostajali bez porodica ili sopstvenog života. Vodeći urednici novina u zemlji i vlasnici radio stanica bili su zatvoreni. Koristio je neukost Haićana i predstavljao se kao sam izabranik Boga razvijajući snažan kult ličnosti. Svako ko je pokušao bilo kakav vid pobune je odmah uklonjen. Njegov režim je postavio kleptokratiju kao zakon zemlje, a vudu je promovisan nakon što je Divalije izbačen iz katoličke crkve zbog proterivanja njenih sveštenika. Zbog zanemarivanja stanja u državi, BDP Haitija je višestruko opao, a životni standard se značajno smanjio. Sve su češće bile siromašne četvrti po Port o Prensu, dok se bankovni račun Divalijea dodatno punio. Njegov lični grad i mauzolej je razrušen od strane Haićana 20 godina nakon njegove smrti[2].

Spoljašnje veze

uredi
  1. ^ a b v „François Duvalier | president of Haiti”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-22. 
  2. ^ „Papa Doc and Baby Doc: Haiti's Vodou Dynasty”. Young Pioneer Tours (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-22.