Hafsidi (arap. الحفصيون‎‎ ) je bila muslimanska dinastija berberskog porekla koja je vladala Ifrikijom (zapadna Libija, Tunis, istočni Alžir) od 1229. do 1574. godine.


الحفصيون‎‎
Sultanat Tunis
Zastava
Zastava
Grb Hafsida
Grb

Kalifat 1400. godine
Geografija
Kontinent Afrika
Zemlja  Alžir
 Tunis
 Libija
Društvo
Religija Sunitski islam, Ibadizam, Katolicizam, Judaizam
Politika
Oblik države Kalifat
 — Kalif Abu Zaharija (1229-1249)
  Muhamed VI (1573–1574)
Istorija
Istorijsko doba Srednji vek i Novi vek
 — Osnivanje 1229.
 — Ukidanje 1574.
 — Status Bivša država
Zemlje prethodnice i naslednice
Hafsida
Prethodnice: Naslednice:
Almohadski kalifat Osmansko carstvo

Istorija

uredi

Dinastija Hafsida nosila je ime po Muhamedu bin Abu Hafsu iz berberskog plemena Masmuda iz Maroka. On je postavljen za guvernera Ifrikije (današnji Tunis) od strane Muhamed an Nasira, kalifa Almohada (1198-1213). Banu Hafsi su bili moćna grupa u državi Almohada. Njihov predak, Omar Abu Hafs el Hentati bio je član "saveta desetorice" i bliski prijatelj i pratilac Ibn Tumarta. Kao guverneri almohadskih vladara, Hafsidi su bili suočeni sa stalnom pretnjom plemena Banu Ganija koji su bili potomci Almoravida. Hafsidi su služili Almohade do 1229. godine kada su proglasili nezavisnost. Prvi nezavisni vladar Hafsida bio je Abu Zaharija (1229-1249). On je stvorio državnu administraciju u Ifrikiji (rimska provincija Afrika, današnji Magreb, odnosno Tunis, istočni Alžir i zapadna Libija). Grad Tunis postao je prestonica države Hafsida. Mnogi muslimani, koji su iz Al Andaluza pobegli tokom rekonkiste, beže u državu Hafsida. Abu Zaharija je osvojio kraljevstvo Tlemken (1242). Kralj Tlekmena postao je vazal Abu Zaharije. Naslednik Abu Zaharije, Muhamed I el Mustanšir, uzeo je titulu kalifa. Tokom njegove vladavine vođen je Osmi krstaški rat. Krstaši francuskog kralja Luja IX Svetog opseli su prestonisu Muhameda, ali su stradali od kuge od koje je umro i francuski kralj.

U 14. veku država Hafsida doživela je privremeni pad. Između 1347. i 1357. godine dva puta je osvojena od strane Marinidske dinastije iz Maroka. Hafsidi su uspeli da povrate nezavisnost. Epidemija kuge dovela je do pada broja stanovništva što je dodatno oslabilo državu. Hafsidi su trgovali sa hrišćanskom Evropom. Međutim, porastao je i broj piratskih napada na evropske brodove, posebno tokom vladavine Abd el Aziza II (1394-1434). Hafsidi su 1429. godine napali ostrvo Maltu i zarobili 3000 robova, ali nisu uspeli osvojiti ostrvo. Piraterija je isprovocirala Aragon i Mletačku republiku koji nekoliko puta napadaju tuniske primorske gradove. Pod Utmanom (1435-1488) Hafsidi su dostigli svoj vrhunac. Razvili su karavansku trgovinu kroz Saharu i sa Egiptom kao i pomorsku trgovinu sa Venecijom i Aragonom. Beduini su se osamostalili ostavljajući vladarima Hafsida samo teritorije u okolini Tunisa i Konstantina.

U 16. veku država Hafsida bila je meta hrišćanske Španije i Osmanskog carstva. Osmanlije su podržavali i berberski korsari. Oni 1534. godine osvajaju Tunis nakon godinu dana opsade. Hafsidi su zbog pretnje Osmanlija bili vazali Španije do 1535. godine. Osmanlije su 1569. godine osvojile Tunis i držale ga četiri godine. Huan od Austrije osvaja Tunis 1573. godine. Osmanlije su ga vratile sledeće godine. Muhamed VI, poslednji hafsidski kalif, doveden je u Carigrad gde je pogubljen zbog saradnje sa španskim osvajačima i titule kalifa koju je nosio. Pobočne grane dinastije Hafsida vladale su kanarskim ostrvom Tenerife kao španski vazali.

Vladari

uredi

Izvori

uredi
  • C. Magbaily Fyle, Introduction to the History of African Civilization: Precolonial Africa, (University Press of America, 1999)
  • Berry, LaVerle. "Hafsids". Libya: A Country Study. Library of Congress
  • Kitab al-Ansab fi Marifat al-Ashab, al-Baydaq reviewed by Abdelwahab Benmansour 1971
  • Castillo, Dennis Angelo (2006). The Maltese Cross: A Strategic History of Malta. Greenwood Publishing Group