U nekim kulturama Indijanaca, hvatač snova je ručno pravljeni predmet zasnovan na obruču od vrbe, na kojoj je utkana labava mreža. Hvatač snova je tada ukrašen biserima ili perjem.[1]

Hvatač snova od perja

Poreklo

uredi

Hvatač snova je nastao u indijanskim plemenima, a kasnije su usvojeni od strane nekih susednih naroda kroz brakove i trgovine. To nije bilo sve do pan-indijskog pokreta iz 1960ih i 1970ih, koji su usvojeni od strane Indijanaca iz više različitih naroda. Neki smatraju hvatač snova simbol jedinstva između različitih plemena, i opšti simbol identifikacije Indijanaca ili prvih nacija kultura. Međutim, mnogi drugi Amerikanci tvrde da je hvatač snova preterano komercijalizovan, ofanzivno zloupotrebljavan i zloupotrebljen od strane ne-domorodaca.[2][3]

Tradicionalno, Ojibva(Indijansko pleme) prave hvatač snova vezujući žile pramenova u mrežu oko malog kruga ili odsecanjem oblikovanog okvira od vrbe. Dobijen "hvatač snova", visi iznad kreveta, koristi se kao šarm spasavanja ljudi, obično dece, iz noćne more. Poznato je i da hvatače snova smeju praviti samo muškarci, u suprotnom oni gube svoju namenu i značaj.

Ojibva veruju da hvatač snova menja snove neke osobe. Po Konradu J. Kaveczinskom, "Samo dobri snovi će biti dozvoljeni da filtriraju kroz ... Loši snovi će ostati u uhvaćeni, nestaju sa svetlosti dana". Lepi snovi će proći kroz i spuštati se niz perje na spavača.

Drugo objašnjenje porekla Lakota, "noćne more prolaze kroz rupe , dobri snovi su zarobljeni u mrežu, a zatim se spuštaju niz perje na lice spavača."

Delovi hvatača snova

uredi

Svaki deo hvatača snova ima svoje značenje, od obruča sve do brojanice na mreži.

Popularizacija

uredi

Razne vrste "hvatača snova", od kojih mnogi imaju malo sličnosti sa tradicionalnim stilovima, sada se, izlaže i prodaje pojedincima. Prema Filip Dženkinsu, to se smatra od strane mnogih tradicionalnih Indijanaca i njihovih pristalica da bude nepoželjan oblik kulturnog prisvajanja.

Popularnosti ove amajlije doprineo je i američki pisac horor romana Stiven King, svojim romanom "Zamka za snove",[4] koji je u Srbiji prvi put objavljen 2001. godine. Prema ovom romanu kasnije je snimljen i istoimeni film.[5]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Prindle, Tara. „NativeTech: Dream Catchers”. Pristupljeno 23. 12. 2007. 
  2. ^ Jenkins, Philip (2004. 9). Dream Catchers: How Mainstream America Discovered Native Spirituality. New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-516115-7.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  3. ^ "Native American Dream catchers", Native-Languages
  4. ^ „ZAMKA ZA SNOVE”. Zvanični veb-sajt. Knjižare Vulkan. Arhivirano iz originala 30. 07. 2021. g. Pristupljeno 14. 8. 2020. 
  5. ^ „Dreamcatcher (2003)”. IMDb. Pristupljeno 14. 8. 2020. 

Literatura

uredi