Helenska istorija
Ksenofontova Helenska istorija[1] (grč. Ελληνικά ιστορία) je, posle Herodotovog i Tukididovog dela, treće klasično ostvarenje grčke istoriografije. Obrađuje period dug pola veka (411—362. p. n. e.) u kojem je, nakon promenljivog uspeha u završnim godinama Peloponeskog rata, pobednica Sparta zadržala neko vreme vodeću ulogu u Heladi; uskoro je došlo, u krizi polisa, do borbi između nekoliko grčkih gradova ο prevlast i do mešanja Persije u njihove odnose, a potom do uspona Tebe, koja je u bici kod Leuktre (371. g.) konačno srušila spartansku hegemoniju. Opisom nerešene bitke kod Mantineje (362. p. n. e.), koja je označila kraj desetogodišnje tebanske prevlasti, i slikom opšteg rasula i nereda — iscrpljenost i nejedinstvo Helade ubrzo će omogućiti prodor Makedonaca — završava se Helenska istorija.
Reference
uredi- ^ Ksenofont (1980). Helenska istorija. Novi Sad: Matica srpska. Arhivirano iz originala 05. 02. 2020. g. Pristupljeno 5. 2. 2020.
