Heterovegetativno razmnožavanje

Heterovegetativno razmnožavanje je oblik vegetativnog razmnožavanja kod koga se biljka razvija na korenu druge individue. Ono se zasniva na osobini biljnih organizama da međusobno srastaju, za razliku od autovegetativnog razmnožavanja u čijoj osnovi je restitucija, odnosno regeneracija. Heterovegetativno razmnožavanje je u stvari kalemljenje, a sinonimi su i ksenovegetativno razmnožavanje (ξενος - stran, tuđ) i transplantacija - (lat. trans - sa jedne na drugu stranu i plantaria - sadnica) presađivanje i srašćivanje dela jednog organizma (pupoljka, grančice) na isti ili srodan, pri čemu čine celinu; naši arhaični nazivi za kalemljenje su prisađivanje, navrtanje i kalamljenje, dok se za plemku upotrebljavaju i izrazi kalem, cep, vijoka ili navrtak.

Podela heterovegetativnog razmnožavanja.

U zavisnosti od srodnosti podloge i plemke razlikuju se auto-, homeo- i hetero-plastična transplatacija. Autoplastična je kada i podloga i plemka pripadaju istoj individui; homeoplastična kada podloga i plemka pripadaju istoj vrsti; a heteroplastična transplantacija je kada podloga i plemka pripadaju različitim vrstama.

Etimologija uredi

Naziv je nastao od grčkog ετερος -različit, drugi, zbog različitosti korena i nadzemnog dela. Dok se kod autovegetativnih metoda biljka razvija na sopstvenom korenu (αυτος- sopstveni), kod kalemljenja plemka (epibiont), deo koji se presađuje, usvaja korenov sistem podloge (hipobiont) i razvija se na njemu.

Podela uredi

Heterovegetativno razmnožavanje može da se podeli na tri grupe metoda: kopuliranje, okuliranje i ablaktaciju. Svaka od ovih grupa ima po nekoliko različitih varijanti.

Kopuliranje obuhvata metode kalemljenja kod kojih je plemka grančica, deo jednogodišnjeg izdanka sa 3-5 pupoljaka. Okuliranje predstavlja grupu metoda gde je plemka jedan pupoljak (okce) sa manjim ili većim delom (štitom) kore i drveta (ili samo kore). Ablaktacija, koja se još naziva i kalemljenje priljubljivanjem, predstavlja pandan postrizogenim metodama autovegetativnog razmnožavanja, jer se plemka spaja sa podlogom dok je na sopstvenom korenu, a veza se prekida tek posle srastanja podloge i plemke. Plemka je u momentu spajanja čitava biljka.

Literatura uredi

  • Grbić, M. (2004): Proizvodnja sadnog materijala - Vegetativno razmnožavanje ukrasnog drveća i žbunja. Univerzitet u Beogradu. Beograd ISBN 86-7602-009-4
  • Garner R.J. (2013): The Grafter’s Handbook. revised & updated by Steven Bradley, Chelsea Green Publishing White River Junction, Vermont, ISBN 978-1-60358-482-1