Хипнос (pripovetka)

„Hipnos” (engl. Hypnos) je pripovetka američkog pisca Hauarda Filipsa Lavkrafta, napisana u martu 1922. i prvi put objavljena u časopisu National Amateur u maju 1923. godine.[1]

Hipnos
Ilustracija iz 1924.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovHypnos
AutorH. F. Lavkraft
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datummaj 1923.

Radnja

uredi

Priča je napisana iz perspektive neimenovanog pripovedača koji živi u Kentu i kasnije Londonu. On piše da se plaši spavanja i rešen je da zabeleži svoju priču kako ga ona ne bi još više izbezumila, bez obzira na to šta će ljudi da misle nakon čitanja.

Pripovedač, vajar, prepričava susret sa misterioznim čovekom na železničkoj stanici. U trenutku kada je čovek otvorio svoje „ogromne, utonule i veoma sjajne oči”, pripovedač je znao da će stranac postati njegov prijatelj – „jedini prijatelj onoga koji nikada ranije nije imao prijatelja”. U očima stranca bio je svedok važnog saznanja o misterijama koje je oduvek želeo da reši.

Od ovog trenutka, svakodnevno bi dodirivao svog prijatelja i vajao ga. Noću bi započinjali svoje avanture, istražujući svetove izvan ljudskog razumevanja. Vremenom, pripovedačev saputnik počinje da govori o korišćenju njihove sposobnosti da transcendiraju u nepoznato kao načinu za vladavinom univerzumom (preko droge). Pripovedač je uplašen ovom idejom i dezavuiše takav hibris čitaocu.

Uskoro pripovedač kreće u pohod sa svojim prijateljom, putujući kroz prazninu za koju objašnjava da je izvan mogućnosti ljudskih osećaja. Prolazeći kroz nekoliko barijera, pripovedač na kraju dolazi do one koju ne može da pređe, iako njegov prijatelj to uspeva. Otvarajući svoje „fizičke oči”, pripovedač se budi i čeka povratak svog prijatelja, koji se budi teško potresen i uzdržan, upozoravajući samo da moraju po svaku cenu da izbegnu san.

Od tada, uz pomoć droge, njih dvojica izbegavaju san, jer svaki put kada podlegnu, čini se da obojica naglo stare i da ih muče noćne more koje pripovedač odbija da objasni. Priča se završava tako što pripovedač opisuje kako je jedne noći njegov prijatelj pao u „san dubokog disanja” i da ga je bilo nemoguće probuditi. Pripovedač vrišti, pada u nesvest i budi se okružen policijom i komšijama, koji ga obaveštavaju da njegov prijatelj nije stvaran. U njegovoj sobi postoji samo bista njegovog prijatelja, na kojoj je ugravirana grčka reč: ΥΠΝΟΣ (Hipnos).

Značaj

uredi

Lavkraft je posvetio ovu priču svom dugogodišnjem prijatelju Samjuelu Lavmanu, koji se pojavio u njegovim snovima koji su inspirisali pripovetke „Izjava Randolfa Kartera” i „Niarlatotep”. Lavman je sugerisao da je ovo najbolja stvar koju je Lavkraft ikada napisao do tog trenutka, što je Lavkraft spomenuo u jednom pismu.[2]

Nacrt ove priče potiče iz Lavkraftove beležnice, iz ranog unosa (#23) koji glasi: „Čovek koji ne želi da spava – ne usuđuje se da spava – uzima drogu da bi ostao budan. Konačno zaspi – i nešto se dešava.”[3]

Kao i u mnogim Lavkraftovim delima, teror i svet su nespoznatljivi. Ovo se uklapa u uobičajene Lavkraftove teme o stranoj i neprijateljskoj prirodi univerzuma, beskonačnosti i svega. Čak i na kraju priče, sudbina i sami odnosi pripovedača su prepušteni upitu, što je Lavkraftov standardni modus operandi.[4]

Reference

uredi
  1. ^ Joshi, S.T.; Schultz, David E. (2004). An H. P. Lovecraft Encyclopedia. Hippocampus Press. str. 120—121. ISBN 978-0974878911. 
  2. ^ H. P. Lovecraft, Selected Letters, Vol. 1, p. 176.
  3. ^ H. P. Lovecraft, Miscellaneous Writings.
  4. ^ H. P. Lovecraft, Letters to Alfred Galpin, pp. 75-79.

Spoljašnje veze

uredi