Histerosalpingografija

Histerosalpingografija (HSG) jedna je od minimalno invazivnih radioloških i ginekoloških metoda ispitivanja morfologije unutrašnjih genitalnih organa, ubrizgavanjem radiološkog kontrastnog sredstva kroz kanal grlića materice u materčnu duplju i jajovode.[1]

Histerosalpingografija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostGinekologija
MKB-9-CM87.8
MedlinePlus003404
MeSHD007047

Ovom metodom se pored ispitivanja anatomskog stanja grlića materice, kanala grlića materice, šupljine materice i jajovaoda, u istom aktu utvrđuje prolaznost jajovoda i dijagnostikuje postojanje organskih (patoloških) promena na unutrašnjim genitalnim organima, njihova lokalizacija i stepen oštećenja.[2]

Najpovoljni period za HSG ispitivanje je prva polovina menstrualnog ciklusa.[3]

Histerosalpingografija, kao jednostavana metoda, suverano „vlada“ u ispitivanju neplodnosti, i često se zajedno sa laparoskopijom kao komplementna metodoa, primenjuje u ispitivanju tubarne neplodnosti. Međutim histerosalpingografija je inferiornija metoda u odnosu na laparoskopiju, jer otkriva i peritubarne priraslice.[4][5]

Indikacije

uredi

Histerosalpingografija se najčešće koristi u dijagnostiici:

  • Steriliteta opstrukcionog porekla.[6][7]
  • Genitalne tuberkuloze
  • Benignih, pa čak i malignih tumora materice i jajovoda
  • Amonoreja,
  • Intaktne tubarne trudnoće.

Takođe HSG ima veliki dijagnostički značaj za ztvrđivanje:

  • Razvojnih anomalija unutrašnjih polnih organa,
  • Diferencijalno dijagnostičke razlike materice od genitalnih i ekstragenitalnih tumora male karlice.

Kontraindikacije

uredi
  • Trudnoća ili sumnja na trudnoću
  • Nakon infekcije ili vraćenja infekcije na reproduktivne organe
  • Alergija na kontrastno sredstvo
  • Krvarenja iz materice

Način izvođenja

uredi
 
Ubrizgavanje kontrastnog sredstva

Histerosalpingografija se sprovodi tako što se na grlić materice postavi instrument, kroz koji se ubrizgava konstrast. Nakon ubrizgavanja kontrastno sredstvo ispunjava kanal grlića materice, matericu, ulazi u jajovode i ako su njihovi otvori prolazni, dospeva u trbušnu šupljinu. Ubrizgavanje kontrasta i njegovo ispunjavanje genitalnih šupljina posmatra se uz momoć rentgenskog zračenja.[3]

HSG se u načelu izvodi bez anestazije mada se može raditi i u kratkotrajnoj opštoj anesteziji. Procedura je bezbolna, kratko traje i tokom nje načine se minimum tri radiološka snimka. Pacijentkinja već nakon dva do tri sata posle snimanja može da ide kući. Nakon pregleda snimaka snimka ginekolog može da predložiti korake u daljem ispitivanju ili lečenju.

Pre pristupanja HSG pacijentkinja mora pribaviti potvrdu da nema mikroorganizme u vagini i grliću materice, kako se tokom izvođenjem HSG mikroorganizmi iz vagine ne bi preneli u matericu. Takođe neophodno je uraditi i laboratorijske analize krvi (sedimentacija eritrocita i broj leukocita), koje mogu da ukažu na postojanje neke infekcije u organizmu.

Neželjena dejstva

uredi

Komplikacije koje mogu nastati u toku histerosalpingografije su:[5]

  • Infekcija unutrašnjih genitalnih organa,
  • Alergijske reakcije, na upotrebljeni materijal i kontrastno sredstvo,
  • Embolija, ako sa greškom iz šupljine materice unese vazduh u krvne sudove. Opasnost od embolije ne postoji pri korišćenju vodenih rastvora kontrastnik sredstava, zbog čega se ona, umesto uljanih) danas uglavnom i upotrebljavaju.
  • Ruptura jajovoda, iako se retko dešava tokom intervenciji ipak je moguća. Da bi se izbegla tokom intervencije, prema prostranstvu materične šuplje ubrizgava se, najviše do 8 cm³ kontrastnog sredstva pod doziranim maksimalnim pritiskom koji ne sme da prelazi 2,5 bara.

Mere prevencije

uredi

Posle histerosalpingografije, koja se vrši ambulantno, žena treba da ostane tri dana u postelji da bi izbegla eventualnu infekciju. Radi prevencije zapaljenja u pojedinoj literaturi se preporučujue da žena uzima nekoliko dana sulfonamide i antibiotike.[7]

Kako istovremena insuflacija jajovoda sa histerosalpingografijom, kao metode u sebi kriju znatne opasnosti u pogledu eventualnih komplikacija, i treba ih koristiti na kraju ispitivanja, kako bi se isključilo postojanja svih ostalih razloga za neplodnost žene.[4]

Izvori

uredi
  1. ^ Drobnjak P, Berić B, Šulović V, Ginekologija, Mediicnska knjiga, Beograd-Zagreb, 1980.
  2. ^ Grgurević M, Pavlić Z, Grizelj V. Ginekologija, Yumena, Zagreb, 1987
  3. ^ a b Kase NG, Weingold AB, Lucas WE. Connell E.B. Principles and Practice Clincal Gynecology, John Wiley & Sons, Inc, 1983.
  4. ^ a b Rajah, R.; McHugo, J. M.; Obhrai, M. (1992). „The role of hysterosalpingography in modern gynecologycal practice.”. Br J Radio1. 65 (778): 849—51. PMID 1422656. doi:10.1259/0007-1285-65-778-849. .
  5. ^ a b Trpčevski T. Komparacija dijagnostičke preciznosti izmedju histerosalpingografije, laparoskopije i histeroskopije u ispitivanju infertilnih žena. Subspecijalistički rad. Medicinski fakultet, Beograd l993
  6. ^ Grabiec, M.; Szymanski, W.; Ludwikowski, G.; Tyloch, M.; Lukaszewicz, A.; Chwarścianek, P. (1994). „HSG usuefulness in diagnosing infertility”. Ginekol Po1. 65 (3): 121—4. PMID 8001845. .
  7. ^ a b Majstorović J. Komparativne vrednosti histerosalpingografije i celioskopije u dijagnostici opstrukcionog steriliteta u žena. Magistarski rad. Medicinski fakultet, Beograd 1984.

Spoljašnje veze

uredi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).