Hodalica je ortopedsko pomagalo u obliku metalnog okvir sa četiri noge koju osoba koja je koristi postavlja ispred sebe i na koji se oslanja kada se kreće napred ako imaa poteškoća u hodanju, ili za održavanje ravnoteže kod opšte stabilnosti tokom hodanja.

Hodalica sa dva točkića

Metalni okviri za hodanje mogu imati dva prednja točka, a na raspolaganju su i hodalice sa tri ili četiri točka, takođe i sedištem poznate kao rolatori.

Istorija

uredi

Hodalice su počele da se primenjuju u SAD ranih 1950-ih. Prvi američki patent dodeljen je 1953. godine Vilijamu Kribesu Robu iz Stretforda.

U Velikoj Britaniji patent za uređaj pod nazivom „pomoć pri hodanju“, koji je podnet britanskom zavodu za patente odobren je za upotrebu avgusta 1949. godine.

Dve varijante hodalice sa točkovima dobile su američki patent u maju 1957. godine, a prvi dizajn bez točkova koji je nazvan „šetalica“ patentirao je 1965. Elmer F. Ries iz Sinsinatija, Ohajo.,

Prvu šetalcu koja liči na moderne hodalice patentirao je 1970. Alfred A. Smit iz Van Nuisa, Kalifornija.

Godine 2023. objavljeni su dizajni za prvu hodalicu otvorenog koda nakon testiranja koji je mogao da se digitalno replicira i prilagodi pomoću jeftinog 3D štampača, bio je smanjene mase za 20%.[1]

Konstrukcija

uredi

Hodalica se sastoji od laganog metalnog okvira koji je visok do nivoa struka, i nešto veće širine od tela korisnika.

Hodalice su u zavisnosti od namene dostupni u raznim veličinama kao što su pedijatrijske (za decu) ili barijatrijski (za gojazne osobe).

Savremene hodalice su podesivi po visini kako bi mogle da se postave na visinu koja je udobna za korisnika, kako bi mu omogućila da zadrži blago savijan položaj u rukama. Ova krivina je potrebna da bi se omogućila pravilna cirkulacija krvi kroz ruke dok se koristi hodalica.

Prednje dve noge hodalice mogu ili ne moraju imati pričvršćene točkove, u zavisnosti od snage i sposobnosti osobe koja koristi hodalicu. Takođe je uobičajeno videti točkove ili klizače na zadnjim nogama hodalice sa točkovima na prednjim.

Dodatni proizvodi od filca prilagođeni da klize sa nogama kao što su lepljiva stopala, zajedno sa teniskim lopticama sa rupama urezanim da bi se postavile na noge, takođe se koriste na površinama kao što su podovi od tvrdog drveta, epoksida i linoleuma koji su uobičajeni za ustanove u staračkim domovima i bolnicama.[2]

Primena

uredi
 
Ram za hodanje bez točkova

Dok osoba hoda sa okvirom koji okružuje prednju i bočnu stranu tela, ruke joj pružaju dodatnu podršku držanjem za ram okvira hodalice. U načelu rtokom upotrebe, hodalica se podiže i postavlja na kratku udaljenost ispred korisnika. Korisnik zatim ide do nje i potom više puta ponavlja proces do dolaska do krajnjeg cilja.

 
Hemi-hodač

Upotrebem hodliace sa točkovima i klizačimaa, korisnik može da gura hodalicu napred umesto da gaje podiže. Ovo mu olakšava korišćenje hodalice, jer ne zahteva od korisnika da koristi snagu ruku za podizanje hodalice. (ovo je korisno za one sa malom snagom ruku).

Hodalicu često koriste oni koji se oporavljaju od povreda nogu ili leđa. Takođe je obično koriste osobe koje imaju problema sa hodanjem ili sa blagim problemima sa ravnotežom.

Hemi-hodač

uredi

U upotrebi je i hemi-hodač, hodalica otprilike upola manja od tradicionalne hodalice koja je namenjena osobama čija je spretnost ograničena ili nepostojeća u jednoj ruci.

Ove hodalice su stabilniji od četvorostrukog štapa (štapa sa četiri tačke koje dodiruju tlo, za razliku od on sa jednom), ali se ne preporučuju tako često kao tradicionalne hodalice za one koji mogu da ga koriste.

Izvori

uredi

Spoljašnje veze

uredi