Hotel Nacional (Pirot)

Хотел Национал је хотел који је постојао у Пироту

Hotel Nacional je hotel koji je postojao u Pirotu na uglu ulica Srpskih vladara i Vojvode Stepe. Ovaj hotel je građen između 1881. i 1883. godine a u izgradnju gostionice su uložili kapital Najdan Mijalković i Aleksa Hristić.[1] Pre Drugog svetskog rata, ovo je bio jedini hotel u Pirotu.[2]

Pogled na hotel iz ulice Srpskih vladara

Istorijat uredi

Gostionica Nacional i je počela sa radom 1884. godine međutim nije poznato da li su ortaci kupili zemljište na kojem su izgradili zgradu ili ono već bilo njihovo vlasništvo.

Nacional je zidan kao prizemna ugaona zgrada sa velikom kafanskom salom i hotelom koji je imao više spavaćih soba i jednu letnju baštu.[3] Krilo zgrade u ulici Srpskih vladara je kraće dok je krilo kao ulici Vojvode Stepe triput duže.

Ulaz u gostionicu je bio na ugaonom delu koji je spajao oba krila zgrade. Iznad ulaznih vrata se nalazio naziv gostionice hotel Nacional. Na kraćoj strani zgrade napravljena je nadstrešnica. Ova kafana je važila za gospodsku kafanu koja je bila namenjena eliti. Seljaci su vrlo retko svraćali jer nisu mogli sebi priuštiti hranu i prenoćište. Glavna kafanska sala je ogromna, pod se sastojao od drveta a kafanski nameštaj se sastojao uglavnom od drvenih stolice i stolova. Međutim u gostionici nije bilo toaleta i kupatila. Tek početkom 20. veka je gostionica dobila struju i vodu.

Branislav Stanojević dopisnik novosadskog časopisa Branik je bio oduševljen boravkom u gostionici gde je napisao: Hvale Švajcarske i Nemačke hotele da su oni verovatno jeftini. Nisam iskusio ali ne mogu da verujem da u čitavoj Evropi ima jeftinijeg hotela sa boljom kuhinjom i brzom poslugom nego što je pirotski hotel Nacional. Za ručak smo imali goveđu čorbu, zelje, pečenje, testo, crnu kafu i vino. Razumite me dobro, od svega toga ne dosta, već mnogo i takav ručak od osobe je dinar i po. Ko ne veruje nek ide u Pirot pa će videti. [4]

Od 1897. do 1903. godine su vlasnici Nacionala izdali u zakup celu gostionicu kafedžiji Lazaru Grujiću. [5]

20. vek uredi

Posle 1903. godine posao hotelijerstva u gostionici su preuzeli Petar Hristić i braća Mijalković: Dušan i Ljubomir. U tom periodu su uveli prvi telefon u Pirotu baš u gostionici. Takođe su i otvorili prvi bioskop u desnom krilu gostionice. [6]

 
Odraz Nacionala na Glavnoj pošti u Pirotu

Sala ovog hotela je bila jedna od najpoznatijih prostora u gradu za održavanje raznih zabava i proslava. Omladinski klubovi i političari su držali sastanke u Nacionalu.

Posle velikog rata zakupac hotela je bio čovek po imenu Sotir. A za vreme rata štab druge armije na čelu sa Stepom Stepanovićem je bio smešten upravo u ovoj gostionici. Uglavnom su ga ljudi viđali samog i samo je Sotir sedeo sa njim dok mu je nosio kafu ili neko drugo posluženje. [7]

Nacional je radio i za vreme Bugarske okupacije u Velikom ratu i začudo, Bugari nisu hteli da se promeni naziv gostionice ali su prezimena vlasnika morala da se bugarizuju. Zato je hotel nosio naziv: Hotelъ Nacionalъ na Hristovъ i Miяlkovъ. Na dočeku savezničke francuske vojske u grad prilikom oslobođenja gostionica Nacional je bila domaćin velikog ručka za komandante i oficire. [8] Kafana je bila ukrašena pirotski ćilimovima i fotografijama porodice Karađorđević. Prvi veći događaj koji se odigrao u Nacionalu je bio veliki radni zbor pirotskih radnika 1919. godine tokom prvomajskih praznika. [9]

Posle rata su braća Mijalković našli nove partnere u vođenju posla: Svetozara Kostića i Vladimira Đorđevića. Petar Hristić je poginuo u ratu a njegova maloletna deca nisu mogla da vode posao te su zato Mijalkovići morali da nađu nove ortake.[10] Novi renovirani hotel je otvoren 26. decembra 1926. godine. Na pozivnici za taj događaj je i dalje stajalo Hristić-Mijalković te se zaključuje da oni nisu do tada rešili sve pravno imovinske probleme.

 
Bioskop Iskra koji je postojao u zgradi hotela Nacional

Nova zgrada hotela je bila drugačija, pre svega zbog kupole od metala koja je bila postavljena na rizolit zgrade. Prvog sprata se izdvaja balkon sa teškom kamenom ogradom. [11]Izgrađena i nova zgrada koja je stajala pored hotela i koja je služila za bioskop i pozorišnu salu. Zbog ogromnog prostor koji je imao hotel Nacional, Pirotska ćilimarska zadruga je zakupila deo prostora za svoje potrebe.

Braća Mijalković su ubrzo bankrotirali zbog nagomilanih pređašnjih dugova a njihovi ortaci su prodali deo hotela Zadruzi. Za vreme stečajnog perioda 1929. godine hotel je radio a za poslovođu je bio postavljen Ljubomir Pavlović.

Za ovaj hotel se vezuje jedan tragičan događaj. Dana 3. marta 1930. godine trojica Bugara su izvršila napad bombama na civile predvođenim Asenom Nikolovim. Tada su dve bombe ubačene i u hotel Nacional a dve na ulicu. U tom događaju je ranjen konobar Ljubomir Stevanović. Počinioci ovog dela nikada nisu uhvaćeni. Sumnja se da je ovaj napad bio bugarski bunt na činjenicu da je caribrodski i bosilegradski srez pripojen Kraljevini SHS 1919. godine. [12]

Hotel se nalazio u vlasništvu državnih hipotekarne banke i Pirotske zadruge u periodu 1931-1933. Kasnije vlasnik hotela postaje Petar Mančić, trgovca koji je već imao elektro-tehničku radnju[13]. U Nacionalu je otvorio prodavnicu koji je prodavao tehniku ali je i dalje bioskop nastavio da radi. To je bio prvi ton bioskop u Pirotu.[14] Tada je Nacional postao mesto koji je nudio građanima odličan i kvalitetan muzički, filmski i pozorišni repertoar. Bile su popularne i večernje zabave gde su ljudi nosili svečana odela, bele rukavice, glok suknje kratke i dugačke. [15]

U restoranu Nacional se uvek uvek dobro jelo i jelovnik se retko kada menjao. Uvek je na meniju bila čorba, goveđi umokci, pečenje, salata, i testo. Takođe su se na meniju nalazili i biftek sa jajetom, goveđi garniran file, bečka šnicla, goveđa šnicla, ramstek pohovani mozak sa jajetom, hajdučki ćevap, rozbratna sa lukom, omlet sa šunkom, sirevi...[16] Sva su jela bilo posluživana na srebrnom posuđu i svaki komad escajga je na poleđini ima oznaku hotel Nacional Pirot.

Prvi bokserski meč u Pirotu je održan u Nacionalu, ulaz je bio besplatan a borili su se Dušan Vaćatija Piroćanac i Časlav Nikolić iz Beograda. Piroćanac je bio bolji. [17]

U velikoj sali Nacionala su bile organizovane svadbe poznatijih i imućnijih Piroćanaca. Takva je bila na primer svadba Najdana Mladenovića, sina Dimitrija Mladenovića - Mite Gage, jednog od osnivača fabrike Tigar. Na svadbi je bilo oko 5000 zvanica. [18]

Radnim danima kada nije bilo nikakvih i zabava gosti su uglavnom sedeli ispred, "gušili se dimom od ćevapčića i slušali cigansku muziku. " [15]

Petar Mančić je umro u Sofiji dok je bio na poslovnom putu i posao je preuzela njegova supruga Donka. Dobila je dozvolu da može da toči alkoholna pića 1939. godine. [19] Kako je počinjao rat ona je izdala u zakup Nacional Radetu Đorđeviću. Za vreme rata Nemci su koristili prostorije Nacionala a posle oslobođenja hotel je normalno nastavio sa radom. Vlasnica je i dalje bila Donka dok je zakupac bio Dragiša Popović.

Posle promene vlasti u Jugoslaviji Nacional se nacionalizovao. Naime, sva imovina Mančića je ušla u proces nacionalizacije. Poslednji događaj u hotelu je bio sastanak AFŽ-a 21. aprila 1945. godine. Ovaj događaj je u stvari poslužio da se uhapse članovi porodice Mančić. Tokom sastanka je došlo do prekida filma i Mančići su optuženi da su hteli da sabotiraju sastanak. Uhapšeni su posle ovog događaja i Donka i njena dva sina. Zgrada Nacionala je zvanično nacionalizovana februara 1946. godine.

Kasnije je hotel restitucijom vraćen svojim pravim vlasnicima.

Posle rekonstrukcije 2019. godine, prostor od oko 1.500 kvadrata dobija poslovnu i komercijalnu namenu. Međutim, fasada i spoljni izgled hotela moraju da ostanu očuvani, jer su oni zaštićeni planskim dokumentima. [20]

Reference uredi

  1. ^ Mila Panajotović, Stare pirotske mehane i kafane, 2019, str. 81
  2. ^ „Priče starog Pirota Pisana tkanja iz riznice Ćilimgrada”. Pristupljeno 14. 10. 2021. 
  3. ^ Pirotski leksikon, Beograd 2012, str. 100
  4. ^ MPP, Branik, Organ Srpske narodne slobodoumne stranke, br. 85, 23. jul (4. avgust) 1894, Novi Sad
  5. ^ Pirotski zbornik br. 23-24, Pirot 1998, str.277
  6. ^ Tomislav G. Panajotović, Pirot kroz vekove, Pirot 1982, str. 80
  7. ^ Duško Ćirić, Ratni doživljaji Piroćanaca u Prvom svetskom ratu, rukopis
  8. ^ Ilija Nikolić, Građa: Pirot i srez Nišavski, knj.3, 1894-1918, str. 1145 i 1146
  9. ^ Ilija Kozić, Putevima revolucije : prilog za proučavanje radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta u Pirotu i okolini, Pirot 1965, str. 97
  10. ^ Borislava Lilić, Istorija Pirota i okoline, knj. 3, Pirot 1994, str. 510
  11. ^ Pirotski leksikon, Beograd 2012, str. 100 i 101
  12. ^ Duško Ćirić, Opštinske odborske odluke, rukopis, str. 43 i 44
  13. ^ List Naš istok, br. 67, 68 i 69, oglasi
  14. ^ Tomislav G. Panajotović, Pirot kroz vekove, Pirot 1982, str. 143
  15. ^ a b List Glas našeg istoka, br. 6
  16. ^ IAPi, Zbirka varia, oglasi
  17. ^ Tomislav G. Panajotović, Pirot kroz vekove, Pirot 1982, str. 141
  18. ^ List Vreme, 23. novembar 1937, str. 7, članak 3
  19. ^ IAPi, Fond NOS, Likvidaciona knjiga kafane 1946.
  20. ^ „Hotel Nacional u Pirotu postaje poslovno-komercijalni prostor - Završetak rekonstrukcije do jula 2019.”. www.ekapija.com. Pristupljeno 14. 10. 2021. 

Spoljašnje veze uredi