Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine
Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine,[1][2] skraćeno HNS BiH, politička je organizacija hrvatskih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini (BiH). Organizacija služi kao platforma za koordinaciju političkih i kulturnih djelatnosti različitih stranaka i učesnika u hrvatskoj zajednici i za promociju inicijative za stvaranje federalne jedinice s hrvatskom većinom u zemlji.
| Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine | |
|---|---|
 | |
 Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača u Mostaru, sjedište HNS BiH | |
| Skraćenica | HNS BiH |
| Moto | Istrajno (hrv. Ustrajno) |
| Osnovana | 28. oktobar 2000. |
| Datum osnivanja | 28. oktobar 2000. |
| Tip | politička platforma |
| Namena | koordinacija hrvatske politike u BiH |
| Lokacija | Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača |
| Sedište | Trg hrvatskih velikana Mostar |
| Službeni jezici | hrvatski |
| Predsjednik Predsjedništva | Dragan Čović |
| Predsjednik Glavnog odbora | Božo Ljubić |
| Veb-sajt | hnsbih |
Istorija
urediKancelarija visokog predstavnika u BiH je 2000. nametnula amandmane na ustav Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i njen izborni zakon, usložnjavajući njegovu strukturu i narušavajući paritet i podjelu vlasti između Bošnjaka i Hrvata koja je do tada bila na snazi u FBiH. Nezadovoljni hrvatski političari predvođenim Antom Jelavićem i Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) osnovali su zasebni Hrvatski narodni sabor 28. oktobra u Novom Travniku,[3] održali referendum paralelno sa izborima i proglasili hrvatsku federalnu jedinicu u području sa hrvatskom većinom u FBiH (Hrvatska samouprava). Samouprava je trebala biti privremeno rješenje dok se ne ponište kontroverzni amandmani i izborna pravila. Pokušaj HNS-a ubrzo je prekinut nakon slamanja od strane SFOR-a i pokretanja sudskog postupka.[4]
Vlada Federacije BiH je formirana i predsjednik Federacije BiH je imenovan u periodu od 2010. do 2014. bez saglasnosti hrvatskih zastupnika u Domu naroda, dobivši saglasnost samo 5 od ukupno 17 zastupnika. Centralna izborna komisija (CIK) proglasila je u martu 2011. sastav i odluke Doma naroda nezakonitim, ali je Visoki predstavnik Valentin Incko suspendovao odluke CIK-a.[5] Nakon što je hrvatski političar Božo Ljubić konačno podnio žalbu, u decembru 2016. Ustavni sud BiH proglasio je izborni sistem poslanika u Domu naroda neustavnim i ukinuo kontroverzna pravila.[6] Tako je HNS ponovo aktiviran u aprilu 2011. u Mostaru[7] i počeo da zagovara reorganizaciju BiH i FBiH, promjenu izbornog sistema i sistema javnih emitera na hrvatskom jeziku, fokusiranih na bosanskohercegovačke Hrvate.[8]
Političke pozicije
urediNezadovoljne zastupljenošću Hrvata u FBiH, hrvatske političke stranke insistiraju na stvaranju federalne jedinice sa hrvatskom većinom umjesto nekoliko kantona. Stranka demokratske akcije i druge bošnjačke stranke se tome snažno protive.[9]
Na opštim izborima u BiH 2014, većina stranaka koje učestvuju u radu HNS-a formiralo je zajednički izbornu koaliciju za entitetske i državne parlamentarne izbore, kao i na izborima za hrvatskg člana Predsjedništva BiH.[10] Osvojili su 14 od 17 hrvatskih zastupničkih mjesta u Domu naroda FBiH i 4 od 5 hrvatskih zastupničkih mjesta u Domu naroda BiH, zajedno sa 19 mjesta u federalnom, odnosno 15 u državnom Predstavničkom domu.
HNS je u januaru 2017. izdao saopštenje da „ako Bosna i Hercegovina želi da postane samoodrživa, onda je neophodna administrativno-teritorijalna reorganizacija, koja bi obuhvatila federalnu jedincu sa hrvatskom većinom. To ostaje trajna želja hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine.”[11]
Struktura
uredi
HNS BiH ima predsjedništvo koje čini 29 članova, kojim predsjedava Dragan Čović.[12] Glavno vijeće HNS BiH ima 15 članova kojim predsjedava Božo Ljubić kao predsjednik, dok je sekretar Josip Merdžo. Članovi Glavnog vijeća su šefovi odjeljenja HNS BiH. Predsjedništvo i Glavno vijeće su glavna tijela HNS BiH između zasjedanja HNS BiH. HNS ima trinaest odjeljenja.[13]
Članovi HNS BiH su svi Hrvati koji su izabrani na sljedeće dužnosti:
- zastupnici u kantonalnim skupštinama u Federaciji BiH,
- zastupnici u Parlamentu Federacije BiH,
- gradonačelnici i načelnici opština,
- zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH,
- ministri u vladama Federacije BiH i Republike Srpske i u Savjetu ministara BiH.
Članice
urediPolitičke stranke koje podržavaju rad Hrvatskog narodnog sabora i čiji članovi učestvuju u njegovom radu su:[14]
- Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH)
- Hrvatska demokratska zajednice 1990 (HDZ 1990)
- Hrvatski nacionalni pomak
- Hrvatska republikanska stranka (HRS)
- Hrvatska stranka prava Bosne Hercegovine i Herceg-Bosne (HSP BiH i HB)
- Hrvatska stranka prava (HSP)
- Hrvatska seljačka stranka Bosne i Hercegovine (HSS BiH)
- Hrvatski savez HKDU—HRAST
- Hrvatska stranka prava dr Ante Starčević (HSP AS)
- Hrvatska hrišćanska demokratska unija Bosne i Hercegovine (HHDU BiH)
- Hrvatska demokratska unija Bosne i Hercegovine (HDU BiH)
- Hrvatska nezavisna lista (HNL)
- Hrvatska lista za Livno (HLL)
- Čapljinska nezavisna stranka — Čapljina u srcu
- Hrvatska stranka prava — Pravaši
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Belloni 2008, str. 55.
- ^ Tesser 2013, str. 1962.
- ^ Udovičić, Radenko (3. 11. 2000). „Bosnia and Herzegovina: SEEKING A NEW STATUS”. Network of Independent Journalists. Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ Pavelic, Boris (10. 3. 2001). „Interview: Wolfgang Petritsch, the High Representative for BiH”I don’t want the Croats in a ghetto called third Entity””. Office of the High Representative (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ „Bosnia and Herzegovina”. freedomhouse.org. Freedom House. Arhivirano iz originala 25. 10. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ Rose, Eleanor (15. 12. 2016). „Bosnian Court Ruling Lends Weight to Croat Agitation”. Balkan Insight. Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ Hadzovic, Eldin (19. 4. 2011). „Bosnian Croats Form National Assembly”. Balkan Insight. Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ „Croats say Bosnia's public broadcaster should be overhauled based on Swiss or Belgian model | Balkan news | News | EBL News”. eblnews.com. 27. 2. 2017. Arhivirano iz originala 6. 3. 2017. g. Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ International Crisis Group 2014, str. 37-8.
- ^ Krešić, Zoran (1. 7. 2014). „HNS jedina hrvatska koalicija na izborima”. www.vecernji.ba (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ Rose, Eleanor (30. 1. 2017). „Bosniaks Slap Down Calls for Bosnian Croat Entity”. Balkan Insight. Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ „Predsjedništvo HNS BiH”. HNS BiH (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 26. 03. 2023. g. Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ „Glavno vijeće HNS BiH”. HNS BiH (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 26. 3. 2023.
- ^ „Članice HNS BiH”. HNS BiH (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 21. 04. 2021. g. Pristupljeno 26. 3. 2023.
Literatura
uredi- Belloni, Roberto (2008). State Building and International Intervention in Bosnia (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-1-134-05968-3. Pristupljeno 27. 3. 2023.
- Tesser, L. (2013). Ethnic Cleansing and the European Union: An Interdisciplinary Approach to Security, Memory and Ethnography (na jeziku: engleski). Palgrave Macmillan UK. ISBN 978-1-349-45614-7. Pristupljeno 27. 3. 2023.
- International Crisis Group (2014). „Bosnia’s Future”. Europe Report (na jeziku: engleski). 232.