Carigradski mir (945)

Carigradski mir zaključen je 944. ili 945. godine između Vizantijskog carstva i Kijevske Rusije. Njime je završen Rusko-vizantijski rat (941). Potpisan je tokom vladavina vizantijskog cara Konstantina VII i varjaškog kneza Igora I.

Skiličina hronika.

Istorija uredi

Odredbe sporazuma manje su povoljne za Ruse od onih koje je Igorov prethodnik, Oleg Vešti, izvojevao 907. godine. Sporazum iz 945. godine jedan je od najstarijih pisanih dokumenata starog ruskog zakona. Tekst ugovora sačuvan je u "Povesti minulih leta". Na početku nabraja ruske opunomoćenike kojih ima više od pedeset. Ogromna većina imena su nordijska. Jedan deo izaslanika zakleo se paganskim bogovima, dok se drugi deo poziva na hrišćanskog Boga, što ukazuje da je jedan veći deo ruske elite tom prilikom primio hrišćanstvo. Pored Igorove supruge Olge, pominju se još dve arhontice: Predislava, Volodislavova supruga i Spandra, Ulebova supruga. Nije jasno da li su njih dve pripadale vladajućoj porodici. Sporazum iz 944. (945) godine pominje nekoliko klauzula prethodnog sporazuma. Rusi obećavaju da više neće napadati Herson, vizantijsku enklavu na Krimu (član 8.). Ušće reke Dnjepar pod kontrolom je obe države, mada je Rusima zabranjeno da tamo provode zimu i tako ugnjetavaju grčke lovce na Hersonu (član 12.). Član 2. sadrži nove odredbe pomorskog prava. Kako bi se razlikovali pravi trgovci od pljačkaša, svaki ruski brod morao je nositi oznaku kijevskog kneza. U suprotnom bi carske vlasti zaplenile brod.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  • (jezik: ruski) Povestь vremennыh let, č. 1—2, M.—L., 1950.
  • (jezik: ruski) Pamяtniki russkogo prava, v. 1, sost. A. A. Zimin, M., 1952 (bibl.).