Cesna 402 je američki dvomotorni niskokrilac sa šest do deset sedišta. Proizvodila ga je firma Cesna od 1966. do 1985. godine. Koristi se kao putnički avion, za aviotaksi i obuku i trenažu pilota.

Cesna 402

Cesna 402[1]
Cesna 402[1]

Opšti podaci
Namena višenamenski
Posada 1
Broj putnika 5 do 9
Poreklo  SAD
Proizvođač Cessna Aircraft Company
Probni let 26.08.1965.
Uveden u upotrebu 1967.
Status aktivan
Prvi operater Cape Air
Dimenzije
Dužina 11,087 m
Visina 3,493 m
Raspon krila 13,449 m
Površina krila 20,98 m²
Masa
Prazan 1.849 kg
Normalna poletna 3.107 kg
Pogon
Broj motora 2
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 2 × Continental O-520-VV
Snaga KEM-a 2 x 242 kW
Snaga KEM-a u ks 2 x 325 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 428 km/h
Ekonomska brzina 263 km/h
Dolet 2.358 km
Plafon leta 8.200 m
Brzina penjanja 444 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Avion Cesna 402C

Cesna 402 je razvijena na osnovu jednomotorne Cesne 411. Jedan cilj je bio napraviti bolji avion.

Cesnu 402 pokreću motori Kontinental sa turbopunječem od 224 kW sa trokrakom elisom konstantne brzine. Na kasnijim modelima snaga krstarenja bila je ograničena na 75% maksimalne brzine da bi se smanjila buka u kabini. Neke letelice imaju propelerski sinkrofazer za smanjenje buke i vibracija u kabini.

Tehnički opis uredi

Cesna 402 je dvomotorni niskokrilni putnički avion sa 6 do 10 sedišta.

Trup aviona je metalne konstrukcije monokok, okruglaog poprečnog preseka. Kabina pilota i putnika čine jednu celinu. Kabine su opremljene velikim przorima što omogućava izvanrednu preglednost iz aviona. Avion je opremljen uređajima koji u kabini održavaju konstantni pritisak i temperaturu. Pri repu sa desne strane trupa nalaze se vrata za ulaz u avion. Pored ovih vrata postoje još i vrata za ulazak pilota preko krila. U kljunu aviona je prostor za smeštaj prtljaga. Demontažom sedišta avion se veoma lako može pretvoriti u kargo verziju. Na mnogim avionima su zato predviđena dvokrilna vrata.

Krila su metalne konstrukcije trapezastog oblika na čijim se krajevima nalaze dopunski rezervoari za gorivo. Na krilima se nalaze motori, u krilaima su smešteni unutrašnji rezervoari za gorivo a takođe i prostor u koji se uvlače točkovi za vreme leta. Krila imaju upravan položaj na rup aviona.

Pogonska grupa se sastoji od dva klipna bokser motora sa vazdušnim hlađenjem, Continental O-520-VV sa trokrakom metalnom elisom konstantne brzine. U zavisnosti od tipa i naručioca mogu biti ugrađeni i drugi motori.

Stajni trap je uvlačeći tipa tricikl (jedan točak napred i dva ispod krila. Prvi točak se u toku leta uvlači u kljun aviona a krilni točkovi se uvlače u krila. Pogon za uvlačenje i izvlačenje nogu stajnog trapa je hidraulični.

Varijante uredi

Ova letilica se proizvodila u 4 varijante:

  • 402 - Varijanta sa devet sedišta ili kargo. Sertifikovan 20. septembra 1966.
  • 402A - 402 sa prtljažnikom produženim nosom i ulaznim vratima za posadu. Sertifikovan 3. januara 1969.
  • 402B Utiliner/Businessliner - 402A sa manjim izmenama iz 1972. godine, imao je povećanu zapreminu kabine i pet prozora sa svake strane. Sertifikovan 12. novembra 1969.
  • 402C Utiliner/Businessliner - 402B sa motorima od 325 KS, povećanom težinom pri poletanju, dužim rasponom krila. Sertifikovan 25. septembra 1978.

Operativno korišćenje uredi

Ukupno je proizvedeno preko 1.000 primeraka aviona Cesna 401 i 402 u pnjriodu od 1966. do 1985. godine.

Avion Cesna 402 u Jugoslaviji uredi

U Jugoslaviji je prema JRCV u periodu od 1966 do 1991 bilo ukupno 9 aviona Cesna 402. Tri aviona Cesna 402B kupio je JAT 1973. (YU-BII, YU-BIJ, YU-BIK), RSUP Bosne i Hercegovine dva aviona 1975. (YU-BIX, YU-BIY). 1981. građevinska kompanija Montmontaža nabavila je jedan primerak YU-BNF. Dva aviona Cesna 402C kupila je Croatia Airlines (YU-BPV 1990. i YU-BPX 1991.). Jedan primerak registrovan kao YU-BDN.[2].

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 03. 08. 2020. g. Pristupljeno 28. 04. 2020. 
  2. ^ Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 

Literatura uredi

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Bojan Dimitrijević, Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942 - 1992, IZSI i MCO, Beograd. 2012. ISBN 978-86-7403-163-6.
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Lekić, Mile (2007). Konstrukcija lakih aviona. Novi Sad: Lem Aeroprom. ISBN 978-86-909363-2-8. 

Spoljašnje veze uredi