Цикоријевка
Cikorijevka (lat. Lactarius camphoratus) je jestiva gljiva. Nalazi se posebno kraj hrastova, kestena i bukava, a na višim krajevima kraj smrča. Voli se smjestiti i u zvjezdastoj mahovini.[1]
| Cikorijevka | |
|---|---|
| |
| Lactarius camphoratus | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrste | |
Klobuk uredi
Klobuk je najčešće veličine 2-6 cm, najprije je zvonoliko-čunjast, ubrzo sa udubljenom sredinom. Rub je ponešto podvijen, ubrzo ispružen, oštar i tanak, često rebrasto naboran, ponekad i urezan, prvobitno sa magličastom prevlakom koja se otire i iščezava starenjem. U udubljenom tjemenu većinom, iako ne uvijek, nalazi se ušiljena, kupasta izbočina (papilla). Kožica je suva i bez sjaja, gotovo hrapava, često jamičasta, usko i tanko radijalno nabrana, ponekad i rebrasta, no bez tona. Boje jetre ili crvenocimetne, u mladosti k tomu i sa ljubičastim ili vinskicrvenim odsjajem, u starosti pomalo blijeđi u mesnatocrvenkastom tonu. Tjeme je većinom nešto tamnije.[1]
Listići uredi
Listići su silazni, gusti, sa različito dugim lamelulama, izmiješani, ponekad sa njima i srasli tako da djeluju račvasto. Uobičajeno su 2-3 milimetra široki, ružičastosmeđi, pa crvenosmeđi s lila daškom, po oštrici oprašeni, a od mlijeka, koje se gruša, zrnasto.[1]
Otrusina uredi
Otrusina je boje mlasaca.
Mlijeko uredi
Mlijeko je vodenasto bijelo, ali ne prozirno, kod mladih obilno, kod starijih sve oskudnije, često nezamjetno.[1]
Stručak uredi
Stručak je 3-7/0,5-0,8 cm, valjkast, ili u dnu korjenasto snužen. Često iskrivljen, ponekad i uzdužno naboran. Crvenkastosmeđ, nadolje sve tamnije, pri dnu gotovo crn. Mlađi su ružičastobijelo zamagljen. Inače je pun, ali sa vremenom postaje cjevasto šupalj.[1]
Meso uredi
Meso je tanko, krhko, u klobuku je bijelo, žućkasto prožeto, pod kožicom crvenosmeđe, u stručku boje spolja – provodnjeno je i u klobuku crvenosmeđe. Ukus je potpuno blag, gotovo sladak. Miris svježe gljive podsjeća na stjenice, kod osušene (nakon 2-3 dana pa sve do 2-3 godine) vrlo ugodno začinski, ponekad podsjeća i na tamjan.[1]
Hemijske reakcije uredi
Na гвајак u mesu smjesta ružičastosmeđa, poslije desetak minuta zagasitosmeđezelena. Na KOH smjesta sivomaslinastosmeđa.[1]
Jestivost uredi
Upotrebljava se kao začin (u manjim količinama) za mnoga jela, ne samo od gljiva. Gljive osušiti, stucati u prah i pohraniti u staklenke, gdje godinama zadržavaju svoj miris.[1]
Slične vrste uredi
Niz omanjih crvenastosmeđih mlječnjača može joj jako nalikovati, no jedino u svježem stanju, kad mirišu na stjenice. Blaga mlječnjača (Lactarius subdulcis) raste većinom u grmovima od po 5-10 komada, ima, za razliku, bijele listiće sa žućkastom oštricom. Varljiva mlječnjača (Lactarius decipiens), razlikuje se po mlijeku koje požuti, veoma je česta u listopadnim šumama. Hrastova mlječnjača (Lactarius quietus), je obrnuto zonirana, a bez izbočine. Nijedna od ovih nejestivih ili jedva jestivih mlječnjača nema miris na cikoriju u suvom stanju. Riđa mlječnjača (Lactarius rufus) je rijetka crnogorična gljiva. Ima pekuće-ljuto mlijeko i meso.[1]
Reference uredi
Literatura uredi
- Arora D. Mushrooms Demystified (2nd ed). Berkeley, CA. . Ten Speed Press. 1986. ISBN 978-0-89815-169-5.
Spoljašnje veze uredi
- From North American species of Lactarius by L. R. Hesler and Alexander H. Smith, 1979:
- From MushroomExpert.Com by Michael Kuo:
- "Lactarius fragilis", February 2004.
- "Lactarius rubidus", February 2004.
- "Lactarius camphoratus", March 2005.
- "California Fungi: Lactarius rubidus" by Michael Wood & Fred Stevens, MykoWeb.com, 2001
- "Fungus of the Month for October 2005: Lactarius rubidus, candy caps" by Tom Volk.
- "Why we’re wild about the curry mushroom" Архивирано 2013-05-05 на сајту Archive.today by Martyn McLaughlin, The Herald, September 28, 2006.
- "Bay Area Mushrooms: Lactarius rubidus and Lactarius rufulus: The Candy Cap" by Debbie Viess, BayAreaMushrooms.org, 2007